Osuđenik je morao čučnuti, provući ruke između nogu i uhvatiti se prstima za pete, a stražari bi mu potom ruke i noge vezali za alke
Prvi bolovi
Kako su godine odmicale, zatvor je dospio na zao glas. Tokom Drugog svjetskog rata, ovdje su mnogi osuđenici mučeni i ubijeni. Upravitelji zatvora čak su angažirali majstore kako bi izradili spravu za mučenje. Prema nekim zapisima, izvjesni Plohović iz Istre osmislio je najsuroviju spravu za mučenje, poznatu kao “isusovača”. Zvali su je još i “Isusova halka”.
Željezni mali okovi, koji na prvi pogled izgledaju bezazleno, postavljeni su u male prostorije u podrumu samice. Muke u “isusovači” bile su neizdržive. Osuđenik je morao čučnuti, provući ruke između nogu i uhvatiti se prstima za pete. Stražari bi mu potom ruke i noge vezali za alke. U prvih nekoliko minuta nesretnik ne bi osjećao bol. Ubrzo bi se javila i jaka bol u stomaku i zglobovima. Uslijedio bi jak pritisak krvi u lice, oči i usta. Kad bi se učinilo da ne može biti gore, stravična bol zaparala bi kičmu. I tada su ljudi uglavnom gubili svijest. Ovo mučenje, koje su nazivali vješanje na tlu, skoro niko nije mogao izdržati duže od 20 minuta.
Ekipa “Avaza” zavirila je u podrumske prostorije zeničkog zatvora, gdje smo i nakon više od 130 godina zatekli “isusovače”, i to čak tri. Doduše, nema halki, ali i dalje vise zahrđali lanci, koji jezivo podsjećaju na ono kroz šta su nekad prolazili osuđenici.
Napraviti muzej
Zatvorski čuvari pričaju nam da u ćelijama s “isusovačama” tada nije bilo vode i kupatila, što je uvedeno tek 1976. godine.
Inače, podrumske prostorije sada se ne koriste, ali postoji ideja da se tu napravi muzej. No, sve je to još samo ideja, jer je, prije svega, važno riješiti pitanje sigurnosti posjetilaca.
Priča o Francu Štiftu
Prema nekim mitskim pričama, div Franc Štift jedini je osuđenik koji je duže od 20 minuta izdržao na “isusovači”.
Nakon pola sata u halkama, Franc je naglo povukao okove i čeličnu halku, navodno, iščupao iz zida.
