Prije 34 godine, točnije 21. prosinca 1982. godine, u Mostaru se zbio jedan od najmisterioznijih nestanaka u našoj regiji. Ispred djedove kuće u Rudarskoj ulici nestao je dvogodišnji Darko Stančević.
“Mogla bih pričati tri dana i tri noći, a da ne ispričam ni pola onog što znam i što se od tada desilo. Roditelji su bili na poslu pa su Darka čuvali djed i baka. Ulica je tada bila drugačija, bilo je mnogo manje objekata i automobila nego danas. Igrao se sa drugom djecom ispred kuće, vozio bicikl, naglo je počela kiša, djeca su se razbježala svojim kućama, a Darko je nestao, tada i evo do sada”, ispričala je Darjana, Darkova četiri godine mlađa sestra za Klix.ba.
Baka, koja je minutu ranije ušla u kuću, izašla je van kako bi dječaka potražila, ali njega nigdje nije bilo. Obavijestila je roditelje, a oni su na kraju ulice, prema Neretvi, pronašli odbačen Darkov bicikl.
To mjesto je takvo da dvogodišnje dijete nije moglo otići dalje i upasti u rijeku. Obaviještena je policija, ali je ona morala nelogično čekati 24 sata od tada da proglasi njegov nestanak i 36 sati da blokira granice.
Bila su to vremena kad se mnogo pričalo o otmicama djece i njihovoj prodaji na zapadu, najviše u Italiji. Brzo su eliminirani ostali scenariji, od onog da se utopio ili da ga je netko udario automobilom pa uklonio tijelo. Ostala je teorija da je Darko ukraden.
“Tadašnja policija je ignorirala sve apele roditelja, toliko da kad je mama nakon mjesec ili dva otišla na policiju pitati imaju li kakvih informacija, oni su mislili da je došla priznati krivnju. Roditelji su dosta dugo bili praćeni”, govori Darjana o događajima prije njenog rođenja.
Bračni par Stančević idućih desetak godina probalo je na razne načine dokučiti sudbinu nestalog sina, provjeravali su stotine tragova, išli čak i kod vidovnjaka… Rat je prekinuo cijelu priču, a vrijeme prolazilo.
Prije desetak godina, kad je Darjana krenula u svoju bitku za pronalazak nikad viđenog brata, iznenada se pojavio trag. Očev prijatelj slučajno je na ulici jednog talijanskog grada sreo mladića koji ga je neodoljivo podsjetio na Darkova oca.
“Kad smo mama i ja željele krenuti u Italiju, došle smo u policiju uzeti njegov dosje, da možemo eventualno u Italiji potvrditi zašto smo tamo, ali naša policija nije imala ništa”, ogorčena je Darjana, prisjećajući se kako su tada Darkov nestanak morale ponovo prijaviti.
“Nakon nekog vremena dobili smo informaciju da je slučaj zastario. Nema tih vrata koja nisam obišla, od inspektora do ministra, ali ništa”, kaže Darjana, koja je krenula u Italiju provjeriti o čemu se radi.
Mladi Talijan nije bio posvajan, imao je čiste papire, tako da se ništa nije moglo poduzeti.
“Pozvao me kasnije da dođem ponovo u Italiju, da se nađemo, ali je večer prije nego što sam trebala krenuti, poslao poruku da je razgovarao sa svojim odvjetnikom koji mu je rekao da se ne smije naći sa mnom, ni sad, niti ikad u životu. To je bio njegov posljednji mail koji je poslao”, neutješna je sestra, koja se još nada da će jednom zagrliti svoga brata.
