,,Sreli smo se u spavaonici gardijske brigade, sredinom 91. godine.
Prilikom oblačenja uniforme, uočio sam na njegovom ramenu istetovirano DINAMO ZAGREB, isto kao i on na mojoj ruci HAJDUK SPLIT.
Pomislio sam, moglo bi biti gusto, u tom trenutku on mi priđe i kaže:
,,Ja sam Robert. Iz Zagreba sam. Pretpostavljam da si ti iz Splita”, na što sam se samo nasmijao.
Iz džepa je izvadio dvije krunice.
Jednu je stavio sebi oko vrata, a drugu je pružio meni rekavši:,,Splićo, za sreću…”.
Tu i tamo znali bi žestoko upasti u raspravu tko je bolji, tko je stariji, tko ima više trofeja, HAJDUK ili DINAMO i na kraju bi završili s cigaretom i pokojom bocom votke.
On bi tada pjevao DALMACIJA U MOM OKU, a ja LEPE TI JE ZAGORJE ZELENE.
Godina gospodnja 92., Livanjsko ratište, vukojebina bez imena i značaja, jutro, od hladnoće se ledi krv u žilama, dvije vreće za spavanje ne pomažu.
Robi se diže prvi kao i svako jutro da naloži peć, izlazi van i nakon nekoliko trenutaka pucanj, jedan pa drugi…
Iskočim iz vreće, zgrabim pušku, izletim na vrata, a on leži nasred dvorišta dok krv natapa snijeg oko njega…
Dopuzim do njega, podignem mu glavu, a iz usta mu lipti krv i pjena.
Žestoko mi je stisnuo ruku rekavši:
,,SPLIĆO IDI KOD MOJE MAJKE I SESTRE. RECI IM DA IH VOLIM…”.
Zadnji pogled, zadnji stisak i zauvijek kraj…
Nije bilo suza. Samo tuga i bol. Žestoka bol koja oduzima dah…
Sprovod je bio na groblju u Velikoj Gorici.
Stotinjak ljudi, počasna straža, majka i sestra i lijes prekriven hrvatskom zastavom…
Nakon sprovoda, prilazi mi njegova majka…
Drhtavim rukama pruža mi zastavu i kaže:
,,Uzmite ovo kao uspomenu na mog Bobu, znam da bi Vam je i on dao…”.
Nikada prije, nikada poslije, nisam vidio tužnije oči i krupnije suze nego tog dana na groblju u Velikoj Gorici.
Dvadeset je godina prošlo, a ja se uvijek sjećam i ponovno ona ista žestoka bol koja oduzima dah.
Dao bih sve plakete, sve ordene, sva priznanja da mogu sjesti s njim, zapaliti cigaretu, popiti koju bocu votke i slušati kako pjeva DALMACIJA U MOM OKU…
Ponekad izvadim krunicu i zastavu iz ormara, presložim je u spomen na najboljeg prijatelja kojeg sam imao…
I sjećam se.”
