Home Crna kronika Splićo idi kod moje majke i sestre i reci im da ih...

Splićo idi kod moje majke i sestre i reci im da ih volim…

SHARE

,,Sreli smo se u spavaonici gardijske brigade, sredinom 91. godine.

Prilikom oblačenja uniforme, uočio sam na njegovom ramenu istetovirano DINAMO ZAGREB, isto kao i on na mojoj ruci HAJDUK SPLIT.

Pomislio sam, moglo bi biti gusto, u tom trenutku on mi priđe i kaže:
,,Ja sam Robert. Iz Zagreba sam. Pretpostavljam da si ti iz Splita”, na što sam se samo nasmijao.

Iz džepa je izvadio dvije krunice.
Jednu je stavio sebi oko vrata, a drugu je pružio meni rekavši:,,Splićo, za sreću…”.

Tu i tamo znali bi žestoko upasti u raspravu tko je bolji, tko je stariji, tko ima više trofeja, HAJDUK ili DINAMO i na kraju bi završili s cigaretom i pokojom bocom votke.

On bi tada pjevao DALMACIJA U MOM OKU, a ja LEPE TI JE ZAGORJE ZELENE.

Godina gospodnja 92., Livanjsko ratište, vukojebina bez imena i značaja, jutro, od hladnoće se ledi krv u žilama, dvije vreće za spavanje ne pomažu.

Robi se diže prvi kao i svako jutro da naloži peć, izlazi van i nakon nekoliko trenutaka pucanj, jedan pa drugi…

Iskočim iz vreće, zgrabim pušku, izletim na vrata, a on leži nasred dvorišta dok krv natapa snijeg oko njega…

Dopuzim do njega, podignem mu glavu, a iz usta mu lipti krv i pjena.
Žestoko mi je stisnuo ruku rekavši:

,,SPLIĆO IDI KOD MOJE MAJKE I SESTRE. RECI IM DA IH VOLIM…”.

Zadnji pogled, zadnji stisak i zauvijek kraj…
Nije bilo suza. Samo tuga i bol. Žestoka bol koja oduzima dah…

Sprovod je bio na groblju u Velikoj Gorici.
Stotinjak ljudi, počasna straža, majka i sestra i lijes prekriven hrvatskom zastavom…

Nakon sprovoda, prilazi mi njegova majka…
Drhtavim rukama pruža mi zastavu i kaže:

,,Uzmite ovo kao uspomenu na mog Bobu, znam da bi Vam je i on dao…”.

Nikada prije, nikada poslije, nisam vidio tužnije oči i krupnije suze nego tog dana na groblju u Velikoj Gorici.

Dvadeset je godina prošlo, a ja se uvijek sjećam i ponovno ona ista žestoka bol koja oduzima dah.

Dao bih sve plakete, sve ordene, sva priznanja da mogu sjesti s njim, zapaliti cigaretu, popiti koju bocu votke i slušati kako pjeva DALMACIJA U MOM OKU…

Ponekad izvadim krunicu i zastavu iz ormara, presložim je u spomen na najboljeg prijatelja kojeg sam imao…
I sjećam se.”