Jednom davno, u vremenima kojih se većina vas ne sjeća, u Mostaru je živjela jedna Greta, a nije bila Thurnberg. Greta Habiba. Nije znala čitati ni pisati baš najbolje. Kažu da je nekad bila izuzetno lijepa, a kao što znamo, lijepi ljudi su rijetko sretni, piše Veselin Gatalo u svojoj posljednjoj kolumni koju je objavio Pogled.ba
Greta Thurnberg je prilično ružno dijete i jednom će naličiti Carli Del Ponte, ali nećemo sada o tome. Greta, ona naša, imala je sina Enu koji je mucao i bio talijanski državljanin, nije važno kako i zašto. Imala je i prijateljicu Hanu koja nije bila talijanska državljanka ali je slabo vidjela. Kad bi otišli u kino, to bi bio priče vrijedan događaj. Eno bi čitao titlove za njih dvije, jednu koja ne čita i drugu koja ne vidi dobro… A, da napomenem još jednom, Eno bi, nesretnik, mucao dok bi im čitao, tako da bi uveliko kasnio s prijevodom filma. A one bi ga još usput zaustavljale i pitale za detalje.
Ostali svijet u kinu bi negodovao, ali navedeni trojac se ne bi dao ometati u svom jedinstvenom načinu praćenja sedme umjetnosti. Gretu bi često zatvarali. Onako, bez razloga. Zapravo, s razlogom, jer je tada još postojao verbalni delikt. Verbalni delikt vam je ono kad možete imati samo jedno mišljenje o nečemu, kao ovo koje bosanski mediji nameću o ratu u BiH. I o ratnim zločinima u BiH od kojih se jedan, aman zaman, mora zvati čak genocidom.
Greta bi, naime, iskorištavala slobodu govora koju nije imala pa bi je katkad skleptali i zatvorili. I kad bi dolazio drug Džemal Bijedić. Ako je ne bi zatvorili kad bi dolazio drug Džemal Bijedić, ona bi iznebuha iskočila pred njega sa svojim zahtjevima, uglavnom političkim i materijalnim. Ako je ne bi zatvorili, rekla bi mu otprilike ovo: „Šta je, znao si me nekad j…, a sad se praviš da me ne znaš!“. Elem, da bi izbjegli moralno-političku bruku cijenjenoga druga Džeme, vlasti bi se pobrinule da Greta bude udobno smještena u istražnom zatvoru.
Greta je, inače, bila osjetljiva na nepravdu i na otuđenje zajedničke imovine. Jednom je u mjesnu zajednicu, u Zalik, došao TV u boji. To je, u to vrijeme, bilo teško sebi priuštiti. Imao je dva poveća gumbića, jedan za grijanje a drugi za paljenje. Prvo se trebao ugrijati. Imao je i 8 kanala, iako je Juga imala samo jedan i malo drugog. Greti je rečeno da je to narodni televizor, dakle i njen. Ona i sin Eno su došli i odnijeli TV, pošto je i njihov. I…? I, ništa. Izio vuk kenjca. Ostala mjesna bez TV-a, a nisu htjeli veću bruku.
Ova Greta je opasnija, ova Thurnbergova. Za razliku od naše, ova zamalo dobi Nobela. Ne znam što, vjerojatno za književnost mjesto Handkea. Našu Gretu bi zatvarali kad bi političar došao na ulicu, moju vrstu zbog Grete Thurnberg, zaštitnice ugroženih vrsta, izbacuju na ulicu. Moju vrstu stavljaju u staklene kaveze na aerodromima i u salama i u drvene kaveze u parkovima. Moju vrstu neki dan istjerali iz svih kafića i restorana Budve napolje. Ne zna Greta kakav je svjetionik cigareta nama koji još pamtimo Gretina vremena…
