Oni su mladi i urbani momci iz Pakistana koji su na privatnu i nimalo jeftinu visoku školu u Splitu došli studirati hotelski menadžment. Htjeli su uživati u životu, a ni mediji im nisu strani jer su neki od njih u svojoj državi radili na televizijama.
Negdje su pročitali da Hrvatska ima snažnu ekonomiju. Imali su dovoljno novca da plate skupu školarinu, dozvolu za boravak, te stanarinu, hranu i prijevoz za prvih nekoliko mjeseci. Bili su uvjereni da im zbog “jake ekonomije” u našoj državi neće biti veliki problem pronaći posao kojim bi se uzdržavali do kraja studija. A kada su došli u Split, ostali su u šoku.
Ne mogu naći posao. Na koliko god vrata kucali. A kucali su, kažu, na mnoga. Raspitivali se po većim i manjim tvrtkama, u kafićima i restoranima, po trgovinama trgovačkih centara… Tako su im, vele, na fakultetu savjetovali.
Od njih petorice koji su zajedno došli (neki od njih se znaju od školskih dana, a s ostalima su do tada bili Facebook prijatelji), već su dvojica pobjegla odavde. Preostala trojica kažu da bi osjećala teški poraz kad bi se usred prve od tri akademske godine vratili doma gdje su zbog Europe i uživanja u životu ostavili poslove i djevojke.
Vjeruju da će im Bog pomoći da u Splitu pronađu posao. Do tada se svakog dana od Kaštel Gomilice do predavanja i natrag voze na biciklima, ukupno više od 30 kilometara. U tome ih ne uspijeva zaustaviti ni bura koja ih štipa za lice i ruke.
Hrane, vele, imaju još za tjedan dana. I ovim putem traže posao. Zato dragi čitatelji, ako im možete ponuditi posao, javite se u redakciju “Slobodne” na telefornski broj 021 / 352 900 ili mailom na [email protected].
Evo što momci kažu o sebi.
– Moj život u Pakistanu bio je iznimno dobar i bio sam jako sretan. Tamo nema problema, osim što nemamo jaku ekonomiju. Dolazim iz manjeg grada Gujrata koji je po izradi tapisona poznat u cijelom svijetu. No, moja obitelj se ne bavi time, nego je moja majka nastavnica, a pokojni otac je bio homeopatski liječnik. Moje dvije sestre su specijalistice ginekologije, a stariji brat je inženjer elektrotehnike – kaže nam Raja Ali Faizan.
Nakon srednje škole Government Islmia, pohađao je Punjab College Gujrat, a potom i University of Gujrat gdje je stekao diplomu iz filma i videa.
– Radio sam na pakistanskoj televiziji dok mi nije istekao ugovor, nakon čega sam odlučio upoznati Europu. Naime, kada mi je otac preminuo, tražio sam dodatnu financijsku stabilnost, htio sam iskusiti nešto novo i steći nova znanja. Zato sam došao u Hrvatsku – kaže nam 25-godišnji Raja Ali Faizan, kojemu se ne možemo načuditi kako je mislio da je Hrvatska ekonomski jaka država u kojoj teče med i mlijeko.
Split je izabrao jer, kaže nam, prijatelj iz Pakistana, koji živi u Zagrebu, rekao mu je da je ovdje najbolja visoka škola ako želi studirati hotelski menadžment. Evo koji su mu daljnji planovi:
– Kada završimo prvu godinu, idemo u Španjolsku gdje nam je dogovoreno plaćeno stažiranje. O tome smo potpisali ugovore. Nakon toga planiramo ići i u druge europske države.
Imaju mladost, volju i energiju. No, da bi uspjeli u svome cilju moraju prijeći jednu prepreku, a to je da što prije pronađu posao.
-Tražim bilo kakav posao koji mogu uskladiti s predavanjima jer ovdje sam zbog fakulteta. Mogu raditi kao konobar, u dostavi… – kaže Raja Ali Faizan.
Shahzad Naseer (27) dolazi iz Lahorea. Nakon srednje škole KPSI Pre Cadet School, studirao je umjetnost na Government Degree College Shahdara, a zatim na University of Punjab. No, zašto se nakon toga odlučio na turistički menadžment?
– U Pakistanu nije opasno živjeti, iako su se do prije nekoliko godina događali teroristički napadi koji su organizirani iz susjednih država, Afganistana i Indije. Naša vojska i Vlada čine sve da održe mir. Turista je sve više i svi oni u Pakistanu uživaju jer je riječ o zemlji sigurnoj za putovanje – tvrdi Shahzad Naseer.
Kod kuće se bavio obiteljskim poslom – uvozom kemikalija za poljoprivredu iz Japana, Singapura, Kine i Indije.
– Bio sam pomoćnik generalnog direktora u očevoj firmi i bio sam maksimalno angažiran u svom poslu. No, onda smo nas petorica prijatelja i poznanika odlučila da ćemo promijeniti naše živote, da ćemo otvoriti novo poglavlje kako bismo osigurali sjajniju budućnost. Imali smo velike snove, no nakon nekoliko mjeseci ovdje, sve nam se čini kao noćna mora – kaže Shahzad Naseer, te nastavio:
– Uzrujani smo zbog života kakav sada živimo jer u Pakistanu smo imali puno novca, imali smo gdje živjeti, to nam je davalo slobodu, te smo uživali u životu. Iskreno ću vam kazati, u Hrvatskoj je tisuću posto teže preživjeti jer ovdje su skupi smještaj i hrana. Roditelji bi nam bankrotirali ako bi ih pitali da nam pomognu. Treba nam posao da bismo mogli platiti stanarinu, režije…, a ne možemo ga pronaći. Nadamo se da će se to uskoro promijeniti.
Mubashar Hafeez (23) je nakon srednje škole Muhammad Hafeez, pohađao National College Lahore, stekao je diplomu iz umjetnosti na University Lahore, a zatim završio master iz filma i videa.
– U Pakistanu sam ostavio posao u informativnom televizijskom programu i djevojku. Kada me je pitala zašto idem, rekao sam joj da moram napraviti nešto više u životu. Htjeli smo napraviti neku razliku i naučiti nešto. Htjeli smo istraživati svijet, zbog tog sam i izabrao studirati hotelski menadžment. No, istraživati svijet bez prebijene pare u džepu je redikulozno. Ovdje smo se razočarali jer smo na internetu čitali da je u Hrvatskoj dobra ekonomska situacija. Očito je to bio nesporazum. No, sada smo ovdje i moramo zaraditi novac da bismo preživjeli. Nakon što smo u Pakistanu sve ostavili, za nas nije opcija da se sada vratimo kući – uzrujano će Mubashar Hafeez, piše Slobodna Dalmacija.
