Home Društvo Fra Ivica, misionar iz BiH u Boliviji: Ljudima ovdje nedostaje nada

Fra Ivica, misionar iz BiH u Boliviji: Ljudima ovdje nedostaje nada

SHARE

Fra Ivica Vrbić dokaz je kako istinski heroji ne nose plašteve nego su pojedini odjeveni u fratarske habite. Rodom iz Zavidovića u Bosni i Hercegovini fra Ivica je svećenik  deset i pol godina od čega je tri i pol godine proveo kao misionar u Boliviji.

Od samog početka mog duhovnog poziva uvijek se provlačila želja da budem misionar. Kao dijete, budući da je moja baka čitala misijski list Radosnu vijest, pregledao sam taj list i htio biti poput tih misionara. Uvijek sam imao tu bojazan da više nema takvih misija, da nema dijelova svijeta gdje ljudi ne znaju za Isusa i možda je u tom jednom periodu života splasnula ta ideja o misionarstvu. Zapravo u hodu, u tom posvećenom životu kroz sjemenište i novicijat, onda kasnije i bogosloviju otkrivao sam da je moj red, Red manje braće kapucina, zapravo jedan misijski red jer od nas 10.500 kapucina oko 2000 su misionari, što je veliki broj.

Za vrijeme Studija teologije fra Ivica je imao priliku otići mjesec dana na misijsko iskustvo u Brazil te Afriku, što je samo potvrdilo njegovu želju i misionarski poziv.

Moja želja je bila da idem u misije u Južnu Ameriku ili Afriku. Kada sam došao u Rim saznao sam da je to Bolivija. Do tada nisam ništa znao o Boliviji, jedino tko je predsjednik, a koliko je to velika zemlja, kakva je, kakav je položaj Crkve uistinu nisam znao.

Više od 50 000 vjernika

Trenutno služi u misiji Minero u nadbiskupiji Santa Cruz. U Mineru postoje 22 zajednice te dvije općine koje zajedno imaju oko 50 000 stanovnika.

U svakoj od tih misija, svećenik treba organizirati vjeronauk za pričest, krizmu, vjerničke i molitvene skupine i zapravo ono što je najbitnije pronaći prave ljude koji bi bili katehisti u pojedinim selima jer je nemoguće da predajemo vjeronauk u svakom od tih mjesta. Ono što mi radimo je da pripremamo vjeroučitelje, vjernike laike koji onda u svojim misijskim postajama predaju vjeronauk i vode vjernički život, a  mi u našim posjetima služimo svete mise, dijelimo sakramente i oživljujemo tu zajednicu.

Fra Ivica ističe kako većina onoga što bi u “modernom“ svijetu predstavljalo nešto najlakše i običnije u Boliviji je dugotrajan proces.

Ponekad je i naporno zato što tu gdje jesmo nisu uvjeti kao u BiH ili Hrvatskoj gdje vi do svake filijale dođete na lagan način, ovdje mi do većine naših filijala dolazimo po zemljanom ili makadamskom putu. Do osam svojih filijala dolazimo tako što vozilom pregazimo rijeku ili ako je vodostaj visok moramo okolnim puno dužim putem.

S njim u misiji trenutno se nalaze još trojica svećenika iz Perua, a prošle godine započeli su s procesom volontarijata gdje su u njihovu misiju do sada došle dvije Hrvatice, jedna Bolivijanka te jedna Peruanka.

Na sami spomen misija većina ljudi pomisli na Afriku, ali fra Ivica navodi kako su u Africi i Južnoj Americi potrebe za misijama zapravo različite.

Mogao bih reći da je u Africi prisutna vrlo velika bijeda i siromaštvo u materijalnom smislu dok je ovdje prisutna bijeda i u materijalnom smislu, ali ne kao u Africi, ali bijeda u duhovnom i emocionalnom smislu. Ovdje ljudima zaista nedostaje nada.

Ostavljanje djece i seksualno zlostavljanje puka svakodnevica

Naime, jedan od vodećih problema u bolivijskom društvu je ne sklapanje brakova te nedostatak brige i odgoja za djecu koja se rode u takvim zajednicama, ali i njihovo napuštanje.

Većina ljudi koji su ovdje žive u konkubinatu, skoro 90% ljudi nema nikakvu obvezu prema svom partneru i nisu ni civilno ni crkveno vjenčani. U takvom okruženju i svijetu emocionalne praznine vidite roditelje koji prema svojoj djeci nemaju osjećaj pažnje i ljubavi.

Prvorođena djeca, najčešće su neželjena jer ih majke rode s 14.-16. godina i odmah ih po rođenju ostavljaju svojim majkama ili obitelji i jednostavno nestaju, navodi fra Ivica.

Jednostavno se ne mogu pomiriti s činjenicom da majka može imati takvu hladnoću srca da ostavi svoje dijete i ode negdje drugdje tražiti sreću daleko od njega.

Obiteljsko nasilje također je jedan od osnovnih problema društva, ali i seksualno iskorištavanje djece od strane najbližih članova obitelji.

Najčešći zlostavljači maloljetnika u seksualnom smislu su očusi, očevi, braća, ujaci, stričevi i djedovi. Često se zna dogoditi da očuh seksualno napastuje svoju pokćerku i kada se kćerka povjeri majci i kaže kako ju je očuh silovao majka šuti i ne čini ništa, tako da žrtva  ostaje u kući sa svojim zlostavljačem.

Fra Ivica naglašava kako djeca najčešće odrastaju u svijetu koji ne brine za njih te nemaju osnovni odgoj i higijenske navike. Navodi kako su imali problem gdje je jedna učiteljica dobila otkaz jer je zadavala djeci zadaću nakon škole.

Ta djeca ništa ne rade kod svojih kuća, oni nemaju obvezu od 12:00 sati kada završi škola i oni cijeli dan provode na ulici. Imate djecu u trećem razredu osnovne škole koja ne znaju napisati svoje ime ili čak u petom razredu koja ne znaju zbrojiti dva broja, produkt toga je da imate osobe s 18 godina koje ne znaju čitati.

Besplatno zdravstveno osiguranje- neostvareni san

Zdravstveno osiguranje u Boliviji gotovo da i ne postoji jer nema dovoljno liječničkog osoblja, a ljudi jednostavno nisu u mogućnosti plaćati vrtoglave cijene liječenja. Također, osnovni problem je što ljudi u Boliviji više vjeruju iscjeliteljima i vračevima nego liječnicima.

Ljudi su jako praznovjerni. Kada je netko bolestan skupe novac da osoba ode ne liječniku, nego iscjelitelju koji će im izvući sav novac iz novčanika. Često sam bio u takvim situacijama kada smo išli pomoći ljudima u potrebi, čak i odbijaju liječničku terapiju ako im vrač kaže da za nju nema potrebe.

Također, politička situacija u Boliviji daleko je od bajne, navodi fra Ivica, ali kaže kako je bilo prekrasno vidjeti prosvjednike koji se zajedno mole na ulicama za bolje stanje u državi. Naglašava i kako je odstupanje Evo Moralesa Božji blagoslov za sve stanovnike Bolivije.

Obrok i zdravstvena pomoć najpotrebniji

Ove školske godine 350 djece je bilo u programu koje vode fratri njihove župe. Oni daju dodatno obrazovanje i topal obrok najmlađima kojim plaćaju dodatne sate učenja s profesorima. Uče ih higijenskim navikama, ali obrok je zapravo ono što dovodi djecu k njima jer većina njih dane provodi gladna.

Najveća zahvala je kada te dijete zagrli. Taj zagrljaj je znak zahvalnosti za sve ono što si im omogućio.

Također, fra Ivica i njegova braća svećenici pružaju zdravstvenu pomoć onima koji si to ne mogu priuštiti i pomažu najsiromašnijim obiteljima koje si ne mogu omogućiti niti jedan obrok dnevno.

S našim prijateljima liječnicima obilazimo sela, često pronađemo ostavljene starce s kojih morate prvo očistiti crve kako bi ih doktor uopće mogao pregledati. Također, pomažemo u hrani jer jako puno obitelji jednostavno nemaju što za jesti pa im nastojimo jednom mjesečno dati hranu kako bi preživjeli do sljedećeg susreta.

Poniznost i skromnost ovog čovjeka isijavaju iz svake njegove rečenice, a sebe on smatra samo “lopatom“ u ruci Božjoj.

Ne volim kada me ljudi hvale jer mi misionari nismo ništa specijalno, smatram da smo mi samo ljudi koji su osjetili potrebu biti na raspolaganju Božjim rukama, što je najbitnije.

Fra Ivica naglašava kako su njihovi dobročinitelji Božji dar, a svi ljudi zapravo mogu pomoći molitvom ili novčanim prilozima. On smatra kako je molitva najbitnija i da je ona ono što zapravo daje snagu misionarima.

Mi u misijama ne želimo ničiji novac u smislu da nam ljudi pošalju, a kasnije nemaju samo za platiti osnovne troškove ili hranu. Znamo da ljudi teško žive, ali isto tako znamo da mi ljudi često trošimo na gluposti. Odrecite se onoga što je loše za vas; droge, alkohola, ovisnosti o kocki, kavama ili nepotrebnih krpica i tako pomozite nekome.

Koliko dugo će ostati u Boliviji fra Ivica ni sam ne zna, kaže dokle god je potrebe. Zasigurno će ovaj skromni misionar dobrog srca nasmijati još puno djece i pomoći mnogima, a svi Vi možete biti dio ove priče i na Facebook stranici pratiti njihov rad te tako kroz molitvu, ali i novčane priloge nekome promijeniti život.