Home Društvo Mostarska liječnica o tome zašto su Hercegovci sve depresivniji

Mostarska liječnica o tome zašto su Hercegovci sve depresivniji

SHARE

Prema nekim najavama u idućoj godini anksioznost i depresija bi trebale biti na prvom mjestu poremećaja kod žena, a na drugom kod muškaraca.

Zbog čega sve više dolazi do tih poremećaja?

Zašto je to tako?

Odgovor su novinari Hercegovina.info portala potražili kod mostarske liječnice dr. Romane Barbarić.

-Anksioznost kao poremećaj je vrlo česta i ona je u suštini i inače češća u žena nego u muškaraca. Razlozi za pojavu sve više anksioznih poremećaja su višestruki. Do povećanja pojavnosti dolazi zbog promjene stila života i promjene životne filozofije kod većine ljudi. Suvremena tehnologija i ogromni tehnološki napredak doveli su do sve manjeg tjelesnog kretanja, do sve neadekvatnijeg i za ljudsku dušu lošijeg načina komunikacije, a i ishrana je sve manje prirodna i sve manje raznovrsna. S druge strane ljudski zahtjevi i očekivanja su sve veći i često nerealniji. Sve se više ulaže i potencira u materijalno, a zapostavlja se ljudska duša. Sve je više situacija koje nas dovode u stres, a sve je manje relaksirajućih situacija i događanja.

Koje dobne skupine one najčešće pogađaju?

-Anksiozni poremećaji se pojavljuju u svim dobnim skupinama, ali najčešće u dvadesetim godinama života, te na prijelazu između tridesetih u četrdesete, kaže dr. Barbarić za Hercegovina.info.

Za anksioznost i depresiju možemo kazati da su “dvije sestre”. No, koja je zapravo razlika između njih?

Razlika između anksioznosti i depresivnosti je velika. Anksioznost može biti i normalna, svi je mi imamo u određenim situacijama u životu, pred neke važne događaje u životu, netko u većoj netko u manjoj mjeri. Ali ta nas anksioznost potiče da nešto uradimo bolje, da budemo spremniji za neku situaciju. Problem je kada anksioznost postane patološka, a to je u situacijama kada nema nikakve opasnosti, kada i nakon nekog pretrpljenog stresa ona traje jako dugo te najvažnije kada remeti naše svakodnevno funkcioniranje. I tada se javljaju klijenti i traže pomoć. Kada je u pitanju depresija, onda se ne misli samo na to da je osoba sniženog raspoloženja. Osobe koje boluju od depresije uistinu pate, pored sniženog raspoloženja nemaju volje za obavljanjem svakodnevnih aktivnosti, nemaju energije, smanjen im je općenito interes, oskudna im je emocionalna reakcija, najviše vole biti sami i ležati. Mogu se pojaviti i misli o bezvrijednosti života. Ako se radi o težem depresivnom poremećaju tada budu prisutne i ideje velike krivice, osiromašenja, bojazan od neke teške tjelesne bolesti, ali tada je već riječ o psihotičnoj depresiji. U psihijatriji postoji i dijagnoza Miješanog anksiozno – depresivnog poremećaja kada niti jedna simptomatologija iz ta dva kruga ne prevlada u dovoljnoj mjeri da bi se mogla postaviti pojedinačna dijagnoza.

Koliko se Hercegovci često suočavaju s ovim problemima?

Nažalost, jako često. Najveći broj klijenata koji „prođu“ kroz ambulantne preglede su iz kruga anksioznih i depresivnih smetnji.

Ljudima u svijetu uopće nije problem priznati da imaju taj problem, No, dojma smo da je to kod nas još uvijek tabu tema. Zašto se pacijenti srame reći da odlaze psihijatru, a ne recimo da idu kod zubara?

Stekli ste dobar dojam, i to je i dalje tako, mada kao da se polako skidaju okovi sa psihijatrije. I dalje vlada velika stigma kada je u pitanju psihijatrija, psihijatrijski bolesnici. Velika većina ljudi kaže „ma nisam lud“ da idem psihijatru, a dosta mojih klijenata koji kada su bili u čekaonici su rekli i baš smo iznenađeni da ovoliko ljudi dolazi, mislio/la sam da samo ja imam problema, ili nekako sam sve ovo drugačije zamišljala, nije tako strašno kako sam mislio/la. Ima i ne tako veliki broj onih koji i dalje ne žele da dođu u bolnicu na pregled, ili ako trebaju ići na kontrolu svom psihijatru u neko manje mjesto oko Mostara, ipak radije dođu u Mostar da ga susjed ne vidi. Nažalost, uvijek su naslovi na portalima, senzacionalni naslovi na naslovnicama novina takvi da se u pogrešnom kontekstu predstavljaju duševni bolesnici.

U pravu smo ako kažemo da je pojavom kapitalizma, i ubrzanog te stresnog načina života, čovjek sve više izložen depresiji, anksioznosti, napadima panike, strahovima. Koji su strahovi načešći s kojima se vaši pacijenti suočavaju?

Istina da se najčešće javljaju klijenti sa strahom koji ne mogu da definiraju. Strah ih je svega, a ničega konkretno. I zbog toga budu ustrašeni u svakodnevnim situacijama, povlače se iz socijalnih kontakata, preznojavaju se, srce im ubrzanije lupa. Prema Međunarodnoj Klasifikaciji bolesti imamo više vrsta anksioznih poremećaja: Generalizirani, Panični, Fobični, Anksiozno – depresivni, Opsesivno kompulzivni i Posttraumatski stresni poremećaj.

Kažimo nešto i o liječenju ovih psihičkih poremaćaja, odnosno u slučaju depresije i bolesti. Kako i koliko se uspješno one danas liječe?

Određen dio osoba sa tegobama iz anksioznog i depresivnog kruga prvo, najčešće, pokušavaju sa psihološkim tretmanom, ali kada ne ide najčešće se javljaju nama. U liječenju ovih psihičkih poremećaja vrlo je važan personalizirani pristup. Na raspolaganju imamo psihofarmakoterapiju, psihoterapiju, socioterapiju ali i metode komplementarne medicine koje su znanstveno utemeljene. Nekomu je u liječenju potrebno samo jedna od ovih metoda, a nekome kombinacije dvije ili svih metoda. Posljednjih desetljeća imamo na raspolaganju vrlo moćne i učinkovite lijekove koji su praktično bez nus pojava (ili uz minimalne nus pojave). Tu se misli na antidepresive i anksiolitike koje koristimo u liječenju navedenog. Većini pacijenata je apsolutno poželjno i pored psihofarmakoterapije uključenje u neke psihoterapijske tretmane. Isto je važno reći da se ljudi općenito libe popiti „naše“ lijekove, iščitavaju svako slovo u uputstvima (a što za njih nije dobro), dok nije slična stvar kada su u pitanju lijekovi za tlak, šećernu bolest i slično. Svaka osoba se liječi individualno i svakom klijentu koji meni dođe nastojim objasniti i što više približiti važnost kontinuiranog pijenja psihijatrijskih lijekova kada je nužno.

No, nije sve u lijekovima. Kako se čovjek preventivno može boriti s njima, i kako raditi na sebi?

Najvažnije je da čovjek svoju pamet koristi za sebe, a ne protiv sebe. Uvijek je važno imati tjedno barem dva do tri puta, satak aktivnosti za sebe. Tjelovježba je apsolutno poželjna, da se čovjek oznoji, izbaci negativnu energiju iz sebe; ne kaže se bez razloga u zdravom tijelu zdrav duh; joga, meditacija… Boravak u prirodi, na čistom zraku. Druženje sa dragim osobama uz koje ventiliramo naše svakodnevne životne stresove također nekada pomaže u mjeri kao i neki terapeut. Važno je jesti namirnice koje podižu razinu serotonina u krvi poput čokolade, sira banana. Postoje i prirodni lijekovi koji su znanstveno utemeljeni kao npr Gospina trava, Omega 3 masne kiseline, Ginkgo, Valium… i koje mnogi pacijenti koriste u samoliječenju, kazala je dr. Romana Barbarić.