Home Društvo Stručna sprema – ‘čovjek’: Ne, diploma ne spašava od plitkosti

Stručna sprema – ‘čovjek’: Ne, diploma ne spašava od plitkosti

SHARE

Nevjerojatno je u kojim sve životnim situacijama možeš ostati zgranut ljudskim rodom, ili barem nekim njegovim (ne sjajnim) primjercima. Neki obični utorak, oblačno, ustaješ, radiš, živiš svoj život i onda BAM!

U sekundi te pogodi. Ne želim generalizirati, jer koliko me pogode načini na koje ljudi zakažu kao ljudi, još me više s druge strane oduševljavaju ljudi čija veličina prelazi granice ovog svijeta. Žao mi je što se često više bavimo ovima prvima, dok ove druge držimo čvrsto u zagrljaju i uglavnom šutimo o tome, ali nažalost ni danas nije dan kad ću pričati o njima. Doći će, sigurno.

Frendica je trenutno u potrazi za stanom, pa sam joj kao majstorica njuškanja po oglasima za stan priskočila u pomoć. Nađe se tu, po dobrom starom običaju, svega, od „luksuznih stanova“ u suterenu do „sjajnih lokacija“ od okretišta Črnomerec nekih pet do šest dana jahanja plus kratka vožnja avionom, e pa baš tu. Pročitaš, nasmiješ se, malo se nekad iznerviraš, zatvoriš oglas i zaboraviš što se dogodilo. E, pa to nije bio slučaj s oglasom koji nas je ostavio bez riječi.

„Traži se cimerica, poželjno je da se radi o zaposlenoj djevojci (u struci koju je studirala ili VSS), ili studentici viših godina faksa, postdiplomski.“

Pustit ću vas da pročitate ovo još koji put, temeljito.

Iako moja frendica zadovoljava sve navedene uvjete, kao što i stan zadovoljava sve njene kriterije, oglas je prekrižila odmah jer tko bi točno htio dijeliti životni prostor s takvim osobama? Osobama koje kroz život idu dijeleći ljude na VSS i ove ostale, očito manje vrijedne. Osobama kojima je netko tko konobari nakon fakulteta ili radi neki drugi posao van svoje struke manje vrijedan od nekog drugog, zaposlenog u struci. Osobama kojima je diploma u bilo kojem aspektu života osim u onome kad se prijavljuješ za posao ili tražiš zaposlenika, bitan dio… čega… ličnosti?! Pišljiva diploma koju danas realno može imati svaka prosječno inteligentna osoba, diploma koja o toj istoj osobi ne govori apsolutno ništa osim na kojim je hodnicima provodio svoje dane tih pet godina.

Nema veze što je netko neuredna svinja koja hranu ostavlja po kuhinji dok iz nje ne izrastu novi životi, on je VSS pa to manje smrdi. Nema veze što vam je stan pretvorio u kolodvor, zaposlen je u struci pa je i vama ta buka podnošljivija. Nema veze što apsolutno ne pronalazite nikakav zajednički jezik, dijelite jednu bitnu stvar u životu – oboje imate diplome.

NE RAZUMIJEM, KADA SU OVAKVI SNOBOVI POSTALI DRUŠTVENO PRIHVATLJIVI?

Je li ovakva diskriminacija postala dopustiva, ili je jednostavno u svijetu s tisuću diskriminacija na osnovi svega mogućeg i nemogućeg, neopaženo prošla ispod radara? Jesam li ja propustila trenutak kada su ta tri slova (VSS) postala presudan faktor u biranju cimera/prijatelja/partnera? Možda je na mom diplomskom bilo neko predavanje o tome kako je VSS po novome karakterna osobina, a ja sam taj dan provela na kavi s nekim od svojih frendova koji fakultet nisu nikad upisivali? Ili me mama pogrešno učila kada mi je cijeli život objašnjavala da biram i gledam srcem, te da mi to treba biti jedini kriterij u životu, što se do sada pokazalo dobrom tehnikom.

Imam bezbroj prijatelja kojima fakultet nikad nije bio ni na kraj pameti, niti je meni ikad bilo na kraj pameti mjeriti njihovu veličinu njihovom stručnom spremom. Neosporno je da je fakultet mjesto koje će te naučiti bezbroj stvari, ali ne nužno i onoj najvažnijom – kako biti čovjek. Za tu kategoriju nažalost nema diplome koju možeš zakačiti na zid, a da je ima, uvjeravam te da VSS ne bi bio jedan od kriterija za dobivanje iste.

I zato u životu ne gledaj ljudima u diplome, gledaj ih u oči!