Home Šport “Igrači otkazuju Srbiji, nitko nije uz nas. Da bar imamo navijače kao...

“Igrači otkazuju Srbiji, nitko nije uz nas. Da bar imamo navijače kao Hrvati”

SHARE

Kolo prije kraja skupine i rasprodanog derbija s Hrvatskom, rukometaši Srbije na Europskom prvenstvu ostali su bez šansi.. Zadnju utakmicu, bez rezultatskog značaja, odigrat će sutra protiv Hrvatske u Grazu (20:30). Hrvatska je osigurala put u Beč i prvo mjesto u skupini, a Srbi se nakon utakmice vraćaju kući.

Takav rasplet teško je pao energičnom izborniku Srbije Nenadu Peruničiću, prekaljenom rukometašu Barcelone, Kiela, PSG-a i još niza europskih klubova, legendi Zvezde i reprezentacije Jugoslavije za koju je zabio preko 500 golova. Bio je vrsni šuter, gazio je sve pred sobom i preuzimao odgovornost. Napravio je to i nakon poraza od Crne Gore koji ih je izbacio s Eura i preuzeo krivnju za sramotu i kukavičluk svoje reprezentacije.

S Hrvatskom se susreo u kvalifikacijama za Euro i još nije izgubio, ali sutra ga čeka drugačija partija protiv Lina Červara, u najtežim danima njegove karijere u reprezentaciji.

S Peruničićem smo razgovarali u Grazu, dan prije utakmice s Hrvatskom.

Zašto je Srbija tako rano ispala s turnira, očekivali ste više?

“Željeli smo više, ali ovo je trenutno onoliko koliko možemo. Imali smo puno ozljeda, ali to je tako. Utakmica protiv Crne Gore bila je jako teška, a protiv Hrvatske ćemo dati sve od sebe da pobijedimo. Neće biti lako podići ekipu. Moram pronaći način. Što se tiče ovog tunira, možda nemamo kvalitetu kao prije. Jedan od problema su otkazi igrača koji više ne žele igrati za Srbiju. Za mene su igrači koji su ovdje najbolji zato što oni žele igrati za svoju zemlju. Od 2006. nam se to sve događa, negdje je rukomet izgubio tu draž u Srbiji. Bio je jedan od najpopularnijih sportova. Izgubili smo se u traženju talenata, ljudi misle da će to doći samo od sebe, no sad je drugo vrijeme i biznis je ključan. Djeca u Srbiji idu na košarku, odbojku i borilačke sportove. U moje vrijeme djeca su masovno dolazila na rukomet. Sad to više nikog ne zanima kod nas.”

Kako navijači doživljavaju reprezentaciju, u Grazu ih je bilo tek 100-tinjak.

“Žao mi je što nas navijači nisu podržali na ovom Euru. Mnogo Srba živi u Beču, a to nije daleko od Graza. Volio bih da osjećaju veću pripadnost reprezentaciji. Razumijem da ljudi kod nas idu na košarku i odbojku jer dožive pravi rezultat, ali podrška je potrebna i onda kada ne ide. Žao mi je, ali vrlo malo navijača iz Srbije je bilo uz nas. Kada vidim s koliko strasti hrvatski navijači idu uz svoju reprezentaciju, volio bih da je tako u Srbiji. Svi nose dresove, to je lijepo vidjeti. Volio bih vidjeti stotinjak srpskih zastava, a ne deset na tribinama. Navijači iz Hrvatske uvijek dolaze na početak prvenstva i takvu ljubav prema dresu treba poštovati. Za nas je izazov igrati protiv tako velikog protivnika i u posebnoj atmosferi moramo dati sve od sebe. To ću tražiti od svojih igrača. Osjećamo se usamljeno. Igrači osjećaju da nemaju podršku. Možda ne zaslužujemo, možda je takvo vrijeme, a možda ljude ne zanima.”

Kako onda tek spasiti klupski rukomet? Imamo problem i u Hrvatskoj, većina rukometnih klubova nije preživjela sve krize i pošasti na ovim prostorima, vidite li kakvo rješenje?

“Jedan od najvećih problema u Srbiji jest što nemamo klub u koji se ulaže i u kojem se stvaraju budući reprezentativci koji igraju zajedno kroz cijelu godinu. Negdje smo se izgubili. Imamo par klubova, sve je vrlo skromno. Novac je danas najveći motiv, zbog neimaštine guraju djecu u sportove koji donose zaradu, a rukomet to nije. U Srbiji je 38 tisuća registriranih rukometaša, to je vrlo široka baza, a upitno je hoće li ijedan dogurati do reprezentacije. Imamo volju, treneri se trude, ali ne postoje uvjeti. Klinci za 500 eura odlaze, žive za trenutak. Ja ipak vjerujem da će se pojaviti generacija koja će uspjeti doći do medalje.”

Kakvu sliku imate o hrvatskom rukometu? 

“Drugačiji je sistem. U Hrvatskoj je rukomet jedan od glavnih bendova, tako je to posloženo i već dugo traje. Srbi moraju poduzeti nešto slično, moramo znati što želimo. Vi imate barem dva ozbiljna kluba, nešto se i ulaže u rukomet. U reprezentaciji se provode sustavne smjene generacija, klinci se uvode postupno kao u vrijeme dok sam ja igrao. U Srbiji toga nema već deset godina. Ne možeš biti premlad da igraš uz svjetsku klasu poput Domagoja Duvnjaka, tako se raste. Duvnjak može stati na gol i donijeti kvalitetu momčadi, tako mi izgleda na parketu i takav je kao osoba, kvalitetan i posvećen. Luka Cindrić je također svjetska klasa, a Karačić je nedavno izabran za najboljeg igrača Hrvatske i stalno raste.”

Spomenuli ste mnogobrojne otkaze u reprezentaciji, a kakav je odnos prema bivšim igračima, jesu li uključeni u srpski rukomet? Djeluje li vam, s obzirom na to da odlično poznajete prilike, da se Hrvatska prerano odrekla velikog broja zvučnih imena, jeste li očekivali da će netko od hrvatskih igrača napraviti više?

“Ne ulazim u osobne stvari vezane za Hrvatsku. Mislim da je postojao jasan plan zbog kojeg Ivano Balić i neke legende nisu duže igrale za reprezentaciju. Ne možeš zauvijek držati Balića. Njegova generacija je dala puno medalja, puno je to utakmica i godina. Neki su nakon odlaska iz reprezentacije igrali u klubu još nekoliko godina, sve kako bi nešto od rukometa zaradili. Hrvatska ima luksuz da je peto mjesto na svijetu neuspjeh. Sigurno je da Gobac i ljudi u savezu znaju što rade. Ne radi se tu tko koga voli, u rukometu je ogromna potrošnja energije i u jednom trenutku moraš to prekinuti ako hoćeš zaraditi neke pare. Za većinu je tako.”

Što očekujete od Hrvatske na Euru? 

“Znaju oni to bolje bez mene. Imaju vođu u Duvnjaku i vrlo ozbiljnog trenera. Iznenađenja su moguća i događaju se. Ne pamti se kada su Francuzi ovako ispali u prvom krugu, a u naletu nam dolazi Portugal. Teško da će netko opet dominirati 20 godina, sad svi igraju.”

Kad spominjemo Portugal, tamo tri najveća nogometna kluba ulažu u rukomet, Benfica, Sporting i Porto. Mogu li Zvezda i Partizan u Srbiji možda napraviti isto, ako reprezentacija ne može? Može li taj hibrid uspjeti i kod nas?

“Ma ne, mislim da nije usporedivo. Nogometni klubovi mogu pomoći, ali oni su kod nas rupa bez dna. Mislim da puno više traže nego što daju. U bližoj budućnosti teško je očekivati da ćemo imati neki takav klub. Država bi mogla uložiti u projekt podizanja reprezentacija i našeg rukometa na noge, možda i kroz neki klub. Ne mogu ja to odrediti. Ja sam veliki zvezdaš, ali ako je trenutni prvak Vojvodina klub koji će podići rukomet u Srbiji, neka oni budu nositelji projekta, nemam ništa protiv. Podržat ću svaki projekt kojem su cilj bolji uvjeti u rukometu., piše Index.hr.