Home Šport SVI VIDE USPJEH, ALI NE VIDE PUT: „Meni njih nekada bude žao...

SVI VIDE USPJEH, ALI NE VIDE PUT: „Meni njih nekada bude žao koliko treniraju i koliko moraju proliti krvi”

SHARE

Ante Bunoza, fizioterapeut Izviđača, kroz čije su ruke prošle brojne rukometne zvijezde s ovih prostora za Radio Ljubuški je govorio o svoja dva desetljeća provedena u klubu.

Dao je zanimljiv osvrt na trnovit put koji sportaši moraju proći da bi bili uspješni.

„Meni njih nekada bude žao koliko treniraju i koliko moraju proliti krvi. Oni to već više smatraju normalnim. Jedan od naših bivših članova kluba mi je govorio; „da mi je ustati jedno jutro i da me ništa ne boli“. U rukometu je to teško, to je kontaktni sport“,
 otkriva nam Bunoza koliko rukometna karijera zapravo zahtijeva odricanja.

Kako kaže, već najmlađi uzrasti u Izviđaču se susreću s fizioterapeutom.

„Čim dijete trenira dva do tri puta tjedno, ono će već imati potrebu obratiti se fizioterapeutu, da li zbog udarca ili nekog drugog problema, tako da se mi upoznamo dosta rano”.

Kaže kako se već iz odnosa sportaša prema fizioterapeutom može vidjeti tko je ozbiljan u namjeri da stvori karijeru.

„Što se tiče zdravlja, bilo koji problem da imaju, prvo jave meni, pa onda treneru. Već tu se može vidjeti tko je ozbiljan, ako oni slušaju ono što im je rečeno da moraju raditi kako bi ozdravili, onda je vidljivo da misle ozbiljno“, kaže Bunoza.

Osvrnuo se i na fenomen Ljubuškog kao malog gradića koji je dao mnoštvo rukometnih zvijezda.

„Već od 1999 kada sam ja počeo raditi u Izviđaču pojavljivali su se reprezentativci Hrvatske i BiH. Već tada smo uspjeli napraviti situaciju da se svako malo netko izdvoji i iskorači u tom sportu i napravi zaista zavidne uspjehe“, kaže Bunoza i dodaje kako je za sve zaslužan sustav rada.

„Vrlo je važan sustav. Važno je momcima i dečkima koji krenu trenirati da se maksimalno razviju u tom sportu u koji su krenuli. Konkretno u Ljubuškom smatram da su ljudi koji su napravili dvoranu 1998. i krenuli u tu priču da su najviše zaslužni jer su dali smjernice kako bi to trebalo izgledati…“

Dodaje kako bi on Izviđač usporedio s rukometnim fakultetom.

„Možda će to nekome zvučati čudno, ali ja smatram da je to dobra usporedba. To je kao da imate jedan fakultet u Ljubuškom za rukometaše. Na primjer, vi ako želite postati liječnik morate otići u grad koji ima medicinski fakultet. S druge strane, ako želite postati rukometaš, meni se čini da, što se tiče ovih naših krajeva, u ovom dijelu Hercegovine i Dalmacije, vi morate doći u Ljubuški jer upravo tu imate mogućnost postati rukometaš jer su to već mnogi napravili, mnogi su sada u tome i mnogi dolaze. To je jedan kontinuitet koji već dvadeset godina traje jer u Ljubuškom imate sustav kako postati rukometaš i baviti se rukometom profesionalno“, zaključio je Bunoza.

Čitav razgovor poslušajte u audiozapisu Radija Ljubuški