Home Društvo ŠTO SE PRIČA U HERCEGOVINI? “Ako već moram umirati, radije ću umrijeti...

ŠTO SE PRIČA U HERCEGOVINI? “Ako već moram umirati, radije ću umrijeti od koronavirusa, nego od gladi”

SHARE

Kapaciteti mostarske bolnice nisu popunjeni i ne proširuju se zbog alarmante situacije sa koronom – demant je koji stiže iz Mostara nakon natpisa regionalnih medija o navodnoj prepunjenosti kapaciteta u Hercegovini.

Radi se o redovnim aktivnostima – poruka je nadležnih.

U medijima, najčešće regionalnim, prethodnih dana odjeknula je vijest o hitnom proširenju covid bolnice u Mostaru, zbog, navodno, pogoršane epidemiološke situacije i naglog broja oboljelih. Iz Hercegovine je stigao demant.

“Ne radi se o proširenju, radi se o tomu da smo mi imali i imamo odjel Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, koja je ranije bila na određeni način covid bolnica i ona se sad na određeni način priprema, ako bude trebalo još nekih smještajnih kapaciteta, da budemo spremni, pripravno. To je redovita aktivnost bolnice, ništa specijalno”, rekao je Pero Pavlović iz Kriznog stožera Ministarstva zdravstva HNŽ-a.

Informacije o novonastaloj, navodno, znatno težoj situaciji u Mostaru je, kako se pozivaju regionalni mediji proširio infektolog Jurica Arapović, piše N1. 

“Pratimo treće pogoršanje od 10. lipnja, a mi smo veliko geografsko područje koje spada pod SKB Mostar. Situacija se zahuktava pomalo, imali smo deset bolesnika, sada imamo 25 i to je normalno u nekom drugom stupnju pripravnosti zbog Covida. To su kapaciteti koje mi imamo”, kazao je Arapović.

Nepoštivanje sugeriranih mjera u ovom gradu je najvidljivije u kafićima, bez maske i bez osobne distance. S druge strane, u redovima ispred institucija druga slika. Građani, posebno oni stariji, sve savjesniji.

“Ne nosim masku, jer me duši, a inače ne izlazim, ni s kim ne pričam, niti grlim niti ljubim, sama za se i ništa više. Ja se čuvam koliko mogu”, rekla je jedna Mostarka.

“Bolje je radi sigurnosti nositi masku, nego podleći, jer ja imam više bolesti, pa zato i nosim da ne bih uhvatio”, kazao je jedan savjesni građanin.

“Nije baš naivno kao što ljudi misle. Treba se čuvati, maska i odstojanje”, dodao je drugi.

A upravo na to, već pola godine upućuju i epidemiolozi. Svaki organizam je drugačiji, kažu, drugačije će podnijeti i ovaj virus.

“Ako se ljude ohrabruje da je to gripozno, da su gripozni simptomi, da je to par dana, da će proći… Za većinu ljudi to jeste tako, ali dovoljan je jedan susret sa starijom osobom, jedan susret sa kroničnim bolesnikom, da ih jedan takav susret dođe glave”, istaknula je epidemiologinja Kristina Bevanda.

No, susreti su, kako sada stvari stoje neizbježni. A nadležni nemaju mehanizme kako to spriječiti, jer nove/stare restikcije, kažu u Kriznom stožeru – nisu rješenje.

“Ja sam u komunikaciji sa ljudima često puta čuo, nažalost, jednu ovakvu formulaciju: “Ako već moram umirati, radije ću umrijeti od koronavirusa, nego od gladi”. Dakle, sa jedne strane imamo potrebu ljudi da rade i obitelji zarade kruh, a sa druge strane, brigu za zdravlje. Dakle, kako između ove dvije krajnosti pronaći realnu sredinu”, kazao je Pavlović.

Pitanje je koje nema odgovor već mjesecima, kako naučiti živjeti sa koronavirusom, bez sankcija i restrikcija, a ne biti najviše zaražena zemlja u Europi!?