Home Život Život pod maskama njima je svakodnevica

Život pod maskama njima je svakodnevica

SHARE

Liječenje djece koja boluju od malignih bolesti često je dugotrajno.

Bolnice su im i učionice, njihovi roditelji koji nisu iz Zagreba sele se – jer bolest ne pita iz kojeg ste mjesta, a sve to se često događa “preko noći”.  Uz sve to, tu su i skupe terapije.


– Život pod maskama nama zapravo nije ništa novo. To je ono na što smo mi kao roditelji djece oboljelih od malignih bolesti naviknuti. Suprug i ja smo to i sa svojim djetetom prošli, kada je liječenje trajalo gotovo dvije godine – tamo je život pod maskom i dezinficijensima svakodnevica, kazala je jutros u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”  Đana Atanasovska, upraviteljica Zaklade Nora Šitum.

U tako teškoj situaciji u svakom smislu i pogledu, zaklada nastoji roditeljima i financijski pomoći.

– Nerijetko ste ovdje u poziciji da morate biti podstanari. Ima nešto stanova od Grada Zagreba s kojima udruge raspolažu pa ih daju za smještaj roditeljima, međutim – toga je premalo, rekla je Atanasovska i dodala:

– Mi onda financijski pomažemo koliko god možemo, donaciju koju primimo u Zakladi, ona vrlo brzo pronađe svoj put dalje.

Problem bolničke infrastrukture

Uz sve probleme koje imaju zbog teške bolesti djeteta roditelji se često suočavaju i s brojnim administrativnim te drugim problemima.

– Puno više od administrativnih problema je gora sama bolnička infrastruktura.

S tim imamo puno više problema. Bolnica u Klaićevoj, odjel za dječju onkologiju, prije nekoliko godina se premjestio u Kliniku za tumore KBC-a Sestre milosrdnice i to je jedan primjeren prostor, kazala je i dodala:

– Međutim Rebro nema takve uvjete. Tamo se sada gradi novi odjel hematologije i nadam se da će se to što prije realizirati, jer vi ne možete tamo biti uz dijete preko noći, samo koliko je dozvoljeno vrijeme boravka, osim u nekakvim baš specifičnim situacijama i to je zbilja ono što nedostaje. Ne može biti više djece u jednoj sobi, to su imunokompromitirana djeca, tako da je to strahovito veliki problem.

Osim u financijskom smislu Zaklada će, kazala je, nastojati i dalje roditeljima pomagati razgovorom.

Zaklada Nora Šitum, u suradnji s gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba, organizirala je javnozdravstvenu manifestaciju “Zlatni rujan”- mjesec posvećen podizanju svijesti o malignim bolestima djece.

– U prosjeku svake godine oko 100 djece u Hrvatskoj oboli od malignih bolesti, s tim da su liječenja dugotrajna, tako da tek nakon nekih pet godina, ako nema remisije, smatra se da je dijete izliječeno, rekla je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska Đana Atanasovska, upraviteljica Zaklade Nora Šitum.

Manifestacija “Zlatni rujan” već je tradicionalna, a namijenjena je u prvom redu djeci, kako bi se podigla svijest i kod najmlađih o djeci oboljeloj od malignih bolesti.

– Rujan je svugdje u svijetu posvećen podizanju svijesti o malignim bolestima u djece pa sam došla na ideju da bi bilo lijepo to obilježiti i u Hrvatskoj. Mi smo odabrali prvu subotu u rujnu, kazala je Atanasovska i dodala kako su cijelu manifestaciju posvetili djeci pa je tako i cijeli program manifestacije posvećen upravo njima.

– Dječja predstava, modne revije, kreativne radionice likovne, jer nam je ideja bila da je od malena važno učiti koliko je bitno pomagati drugima u nevolji – naročito kada su u pitanju druga djeca. Zato je program koncipiran za njih, rekla je upraviteljica Zaklade Nora Šitum.

Ovogodišnji program, dodala je, održan je u Zagrebu, u parku Maksimir. Budući da je riječ o vrlo teškoj temi, djeci pristaju na poseban način – ne žele ih opteretiti, posebice jer im dolazi dosta djece vrtićke dobi.

– Ne možete ih opteretiti nekim prevelikim objašnjavanjima, ali djeca su vrlo pragmatična i vi kada njima kažete da postoje djeca koja danas ne mogu biti tu s nama zato što su u bolnici, zato što ih doktori liječe – oni to u svojim glavicama vrlo lijepo poslože. Tako smo mi ove godine za temu likovne radionice odabrali izradu srca, jer smo time željeli poslati poruku ljubavi svoj djeci koja u subotu nisu fizički bila s nama u Maksimiru, nego su negdje, nažalost, u bolnicama, u bolničkim krevetima, pojasnila je Atanasovska i dodala kako djeca na takav pristup reagiraju vrlo empatično.