Pokolj u selu Uzdol je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Armije BiH nad tamošnjim autohtonim hrvatskim stanovništvom. Pripadnici muslimanske vojske Armije BiH upali su u ramsko selo Uzdol u samo jutro, 14. rujna 1993. Ljudi su uglavnom ubijani puškama, i pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana.
U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a. Sutradan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina. U Uzdolu je na spomen na taj zločin podignut veliki drveni križ na kojem je ugrađen još 41 mali križ i na svakom zapisano ime i prezime, dan rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve.
Da bi se ovaj strašni pokolj nad Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini otrgnuo zaboravu, snimljen je 2014. godine dokumentarni film Uzdol 41.
18. travnja 1994. Ministarstvo unutarnjih poslova HR Herceg-Bosne podnijelo je kaznenu prijavu protiv pripadnika tzv. Armije BiH osumnjičenih za zločin nad stanovništvom u Uzdolu: generala Sefera Halilovića, Envera Buze, Zaima Here i Smaila Here. Priloženi su su policijski zapisnici, izjave svjedoka, popis masakriranih osoba u Uzdolu, fotodokumentacija o mjestu zločina i mjestu masakra i zapisnici o obdukciji žrtava.[2]
Na glavnom pretresu Suda BiH za ratne zločine u predmetu protiv Envera Buze, optuženoga za zločine koje je počinila Armija BiH nad civilima u Uzdolu, u općini Prozor-Rama, u unakrsnom ispitivanju svjedočio je Meho Pilav.
Svjedok je izjavio kako je u kolovozu 1993., zajedno s majkom, sestrom i ostalim sumještanima koji nisu bili vojno sposobni (on se uspio izvući uz pomoć, kako on kaže, dobrih ljudi), deportiran u selo Kućani kamionom, a odatle je zajedno s ostalima stigao u Čelebiće. Tu je odmah tražio da se pridruži Samostalnom prozorskom bataljunu Armije BiH te je u tome uspio i nekoliko dana poslije stigao u Šćipe. Odatle je nakon vrlo kratkog vremena, 2-3 dana, otišao u selo Here.
U Here je otišao, po njegovim riječima, “zato što je htio biti bliže borbenim linijama između TO-a i HVO-a. Tu je upoznao Muju Heru koji je bio zapovjednik DIV-a iz Hera, iz sastava Herske čete kojem se i pridružio.
Svjedok Meho Pilav o svom prvom susretu sa zapovjednikom Enverom Buzom kazao je: “Javljeno nam je da je izvršen desant na Dobro Polje. Došli smo gore i vidjeli da nema desanta. Nakon nekog vremena došao je Buza za kojega su nam rekli da spava (odmara). Shvatili smo da nema nikakvog desanta. Buza nam je pričao o lanč-paketu i ratu u Alžiru. Pričao je kako je u Alžiru ratovao, a tamo su ratovala plemena”.
Drugi susret svjedoka Pilava s Buzom bio je postrojavanje na livadi iznad Hera prije samog polaska u akciju na Uzdol gdje ih je bilo oko 150. Svjedok je rekao: “Ja nisam imao osobno naoružanje pa mi je Buza dao svoju pušku i prsluk, imao je pušku zvanu ‘singapurka’. Kada mi je dao pušku, rekao mi je: ‘Evo, okrvavi je’, valjda je mislio da ubijam njome”.
Svjedok je izjavo da je po svom dolasku u Here, kada je bio slobodan, sam hodao, promatrao i razmišljao o terenu gdje se nalazio radi bolje orijentacije.
“Bio sam na Krstišćima. Odatle se vide crkva, škola, sela Križ i Zelenike i vidjeli su se ljudi kako normalno rade, čuvaju krave, kopaju…”
O napadu na Uzdol svjedok Pilav je kazao kako je njegova diverzantska skupina napadala Gradinu (Gradac), ali je došlo do prekida u komunikaciji, nisu zauzeli Gradinu te su se vratili u Here.
“S Uzdola su se čuli pokliči tekbir, Allahu ekber, pucnji i vidio se dim”, kazao je svjedok. “Kada smo stigli u Here, Naim ili Zaim Hero, zapovjednik Herske čete, koji je bio u ratničkim bojama, rekao nam je: ‘Što je, diverzanti? Koliko ste ih vi pobili? Mi smo ih sve pobili. Vojnici koji su bili u Uzdolu pričali su o toj akciji govoreći o ubojstvima civila i tko je koga ubio. Dalje je svjedok o akciji rekao kako nije uspjela i da su samo stradali civili.
Također je naveo da se odmah među njima pričalo o stradalim civilima, njih desetak, a kasnije je doznao da ih je bilo puno više. O počinjenom zločinu, koliko je njemu poznato, nije bilo istrage niti je tko odgovarao.
