Home Život TUŽNA STRANA FRANKFURTA: Mladi Hrvat često provjerava kako je ocu beskućniku, socijalni...

TUŽNA STRANA FRANKFURTA: Mladi Hrvat često provjerava kako je ocu beskućniku, socijalni radnici obilaze i pomažu beskućnicima

SHARE

Socijalni radnici u Frankfurtu često obilaze beskućnike, a čine to i u božićne i novogodišnje blagdane. Među beskućnicima je i otac mladog Hrvata, 18-godišnjeg Dominika.  

Dominik živi s majkom, ali oca često obilazi, i provjerava kako mu je.

Njemački novinari su sa dvoje socijalnih radnika nedavno bili u obilasku beskućnika u Frankfurtu. Ispod natkrivenog stubišta u Frankfurt-Höchstu zatekli su 18-godišnjeg mladića tamne kovrčave kose koji im je posramljeno rekao: “Još nisam ovdje počistio”. Rado je prihvatio ponuđeni čaj i vreću za spavanje, a socijalni radnici su doznali kako se zove Dominik, Hrvat je i zapravo nije beskućnik.

– Spavam kod majke, ali sam ovdje jer se brinem o svom ocu koji ovdje ima svoje mjesto za spavanje. Noću se štiti od hladnoće s četiri majice, dvije jakne i džemperom -rekao je 18-godišnji Dominik.

Godina pandemije koronavirusa posebno je teška za ljude bez krova nad glavom, rekao im je mladi Hrvat, a socijalni radnici su mu obećali da će opet navratiti kako bi provjerili je li mu otac dobro.

U priči o frankfurtskim beskućnicima koju je objavio njemački TAG24, a čiji novinari nemaju više informacija o 18-godišnjem Hrvatu i njegovoj obitelji. Nije poznato gdje živi s majkom, niti kako mu je otac postao beskućnik u Frankfurtu.

 Beskućnici u Frankfurtu

No, priča o frankfurtskim beskućnicima koje posjećuju njemački socijalni radnici je jako dirljiva.

Socijalni radnici su odmah na početku svog obilaska u društvu njemačkih novinara zatekli muškarca naslonjenog na klupu na autobusnoj stanici u  frankfurtskoj četvrti Rödelheim. Klonuo i nepomičan unatoč buci prometa i uličnih svjetala oko sebe. Nekoliko metara dalje od beskućnika, socijalni radnik Johannes Heuser parkirao je autobus Frankfurtske udruge za socijalne domove, dok se njegov a kolegica Elfi Ilgmann-Weiß pažljivo obratila muškarcu. No, ne dobiva odgovor. Nakon što je pregledala odjeću osobe koja leži, iz automobila vadi plavu deku i pokriva beskućnika. Ono što ona ovdje radi vjerojatno nije vidljivo ženi na suprotnoj strani ulice, jer odlučni glas odjekuje kroz tamu s otvorenog prozora: “Ostavite muškarca na miru!”

– Sve je u redu – mi smo socijalni radnici, samo želimo pomoći!,  odgovorila joj je Ilgmann-Weiß. Smatra da je reakcija s druge strane ulice uglavnom pozitivna.

– Dobro je što postoje ljudi pažljivo gledaju kad u njihovom dijelu grada ima beskućnika –  kaže Ilgmann-Weiß.

Socijalna radnika kaže kako od sredine listopada obilaze mjesta za beskućnike u Frankfurtu, a ako znaju za neka nova mjesta gdje se okupljaju beskućnici, građani mogu nazvati na dva telefonska broja (069431414 ili 06921270070).

– Iznad svega nam je prioritet da se ljudi ne smrznu – kaže Ilgmann-Weiß.

Kad Heuser i Ilgmann-Weiß ili drugi njihovi kolege posjete beskućnike, sa sobom donose čaj, nekoliko grickalica,  vreće za spavanje, prostirke za spavanje i pokrivače.

Narančaste vrpce na ruci identificiraju ih kao zaposlenike. Među njima je oko 70 do 80 ljudi koji obilaze zimi beskućnike u Frankfurtu.

Što se tiče rizika od zaraze, socijalni radnik Johannes Heuser smatra kako je u ovom poslu prilično nizak.

– Beskućnici su samotnjaci, a mi imamo zaštitne maske – kaže Heuser.

Mnogi njemački beskućnici koji su spavali na otvorenom imali su psiholoških problema. Situacija istočnih i jugoistočnih Europljana, koji su od proširenja EU činili veću skupinu beskućnika, nešto je drugačija.

Čovjek na autobusnoj stanici ima i mentalnih problema.

– Poznajemo ga već dugi niz godina. Kad je budan voli puno razgovarati, ali u većini je prilično zbunjen – kaže Ilgmann-Weiß.

Ako pronađu beskućnike kako spavaju, ne uznemiravaju ih. Svakom  tko se odazove, nude vrući čaj, vreću za spavanje ili pokrivač. Ostali socijalni radnici koji mogu posjetiti beskućnike tijekom dana odgovorni su za ponude pomoći koje nadilaze čistu hitnu pomoć. U hladnim noćima u jesen i zimi, iznad svega, cilj je svima isti: nitko se ne smije smrznuti.

Heuser pažljivo upali svjetlo i gleda u grmlje crkvenog imanja u Frankfurt-Höchstu. Žena je ovdje postavila zaštićeni kamp i vjerojatno pokušava učiniti sve pomalo ugodno: solarni lampioni i dalje slabo svjetlucaju u granama, dvije anđeoske figure i svijeća postavljene su na stolu, a iznad njega visi adventski kalendar. Nju nisu vidjeli.

– Navratit ćemo u sljedećih nekoliko dana da vidimo je li dobro”, kaže Ilgmann-Weiß. U središtu Frankfurta u blizini S-Bahna zatekli su mjesto gdje spava beskućnik, ali ne i beskućnika. Pokrivač je uredno presavijen, papirnati tanjur i šalica za kavu sugeriraju da se beskućnik može uskoro ponovno pojaviti.

Reklamni zid iza prostora za spavanje, koji prikazuje hotel i natpis “Ako spavate negdje drugdje, sami ste krivi”, čini se gorkom ironijom.

Fenix-magazin/MD