Home Crna kronika LJUBUŠKI Preminuo Jerko Vegar, UDBINA žrtva i brat hrvatskih domoljuba

LJUBUŠKI Preminuo Jerko Vegar, UDBINA žrtva i brat hrvatskih domoljuba

SHARE

Jerko Vegar pok. Ante iz Vašarovića iznenada je preminuo u 66. godini života.

Iza Jerke su ostali ožalošeni: supruga Mlaneka, sinovi Marko i Pavo, kćeri Anđela i Antonija, unučad, sestre Ana i Rosa s obitelji i dr.

Obitelj žrtva Udbe

Prije otprilike godinu dana pok. Jerko, udbina žrtva, brat hrvatskih domoljuba i mučenika Pave i Nedjeljke Vegara, prvi put je otvoreno o kalvariji svoje obitelji progovorio javno za Hrvatski tjednik.

Pavo Vegar, bio je član HRB-a, i jedan od vođa skupine „Feniks“ ili Bugojanske skupine, koja je 1972.godine upala u Jugoslaviju s ciljem podizanja ustanka i stvaranja hrvatske države. Pavu su jugoslovenske tajne služe ubile u srpnju 1972. god u omiškom zaleđu, a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Drugi brat Nediljko Vegar, morao je nakon tih nemilih događaja i brutalnog mučenja, kao i mučenja majke Anđe, oca Ante i mlađeg brata Jerke pobjeći iz Jugoslavije u emigraciju, tek je krajem 1990.god, nakon više od 18 godine došao u rodno selo.

– Molim vas kao Boga, da prenesete ovu moju poruku medijima i javnosti – neka se više ne piše da su pronađeni posmrtni ostaci mog brata Pave, dok to sto posto ne bude potvrđeno. Mi za njegovim posmrtnim ostacima tragamo desetljećima, da svog braju sahranimo uz mater, oca i braju Nediljku. I svaka ta vijest o pronađenim posmrtnim ostacima unosi dodatni nemir u našu obitelj. Ja ću vam ispričati, što sam ja i obitelj prošli, a svi dokumenti za ostale stvari su kod Bože Vukušića, koji je obiteljski prijatelj – izjavio je tada Jerko za Hrvatski tjednik, govoriviši i kroz kakve je patnje prošla njegova obitelj za vrijeme Jugoslavije.

Nakon što su jugoslovenske tajne službe ubile njegova brata Pavu i ostale članove skupine „Feniks“, od kojih je samo preživio Ludvig Pavlović, progon se i dalje nastavio.

– Mislim da se o progonu i mučenju moje obitelji može napisati roman – istaknuo je govoriviši i mučenju i zlostavljanju njegove obitelji od prvog susjeda i šefa tadašnje ljubuške Udbe Rade Vukojevića.

– Naš progon i kalvariju režirao je naš prvi susjed, Rade Vukojević zakleti udbaš kojeg su potjerali iz svećenika u Dubrovniku, zbog nekih sitnih krađa – kazao je Jerko pri tome opisavši ukratko u kolikim je patnjama desetljećima bila njegova obitelj.

Mučenja i premlaćivanja

 Nediljko je morao pobjeći, jer bi ga ubili sto posto. Rade je non-stop pleo mrežu oko njega. Majka je izmučena i od tuge za Pavom, a poslije i za Nedjeljkom kad je emigrirao umrla 1980.god s tragovima nasilja. Mene i oca su kad je god nešto šušnulo u Jugoslaviji od 1972.god do 1990.god privodili su non-stop u Ljubuški i Mostar. Ne pamtim koliko su nas puta priveli, živjeli smo od pšenice i kukuruza, te od povrća. Nitko nas nije mogao zvati na dnevnice, po selu i na sprovode hodali smo pognute glave. Kuća nam je bila non-stop pod prismotrom – kazao je.

Životna želja mu je bila kazniti  obiteljskog krvnika, starog udbaša Radu Vukojevića, a o trajnim posljedicama mučenja za Hrvatski tjednik kazao:

– Ja i danas imam traume od njega, završio sam na psihijatriji, četiri puta sam operira bubrege, tukli su me po bubrezima. Uništio nam je živote, htio sam ga ubiti. To me držala. No, Nediljko nije dao, bio je div, mali rastom, ali snažan čovjek i njegova riječ se poštivala. Rekao mi je:“ Jerko, imaš dicu, Rade mora neke stvari reći emigraciji“. Tako je Rade umro prirodnim putem, obolio je, nije mu pet-šest ljudi bilo na pogrebu, a djece nije imao. Žena mu i danas živi nedaleko od nas – rekao je tada Jerko Vegar.

Sprovod na mjesnom groblju

Sprovodni obred obavljen je u ponedjeljak, 11. siječnja. 2021. god. u 15 sati na mjesnom groblju Podvale u Vašarovićima gdje je i pokopan.