Home Vijesti Ivica Lučić opisao iskustvo ‘dugog Covida‘: Uvjeren sam da moje zdravlje više...

Ivica Lučić opisao iskustvo ‘dugog Covida‘: Uvjeren sam da moje zdravlje više nikad neće biti isto. Gubim dah, imam nesanicu…

SHARE

Bio je početak srpnja. Vraćao sam se iz noćne smjene. Jutro je bilo toplo.

Mislim si – pa stiglo je ljeto, što je tu čudno da mi je malo vruće. No, ipak, bila je to neka čudna vrućina. Kao da me hvata temperatura. Ubrzo sam provjerio i pokazalo se da sam u pravu – više od 38 stupnjeva! No, ne treba paničariti, ima i ljetnih viroza. Glavom mi je onako iz prikrajka prostrujala KORONA, ali ubrzo sam to odbacio.

Pa već tjednima nema frke, tu i tamo pokoji zaraženi, pa nisam baš ja pehist. Međutim, kad sam se dan kasnije probudio i dalje s povišenom temperaturom, a slabost je bila takva da sam jedva spustio noge iz kreveta, postalo mi je sumnjivo. Nije dugo trebalo da ipak krenem u otkrivanje dijagnoze koje sam se najviše bojao. Ubrzo, pokazalo se da je test pozitivan i od tada traju moje nevolje s tim nesretnim virusom kojeg se nisam riješio već pola godine”, počinje svoju koronapriču Ivica Lučić, 42-godišnji vozač zagrebačkog ZET-a, s neizvjesnošću kad će konačno završiti, piše Jutarnji.

Punih šest mjeseci prošlo je od njegova dvomjesečnog boravka u dvije bolnice, a on je i dalje na bolovanju. Ide na terapiju, pokušava ojačati svoja pluća i mišiće, regulirati krvni tlak, ali ide sporo. Kaže kako nije siguran da će ikad više biti onaj “stari Ivica” ma koliko se trudio oko svog oporavka. Naime, Ivica je jedan od brojnih kojima je covid ostavio posljedice koje se ne uspijevaju izliječiti mjesecima nakon što su se riješili korone.

Ta je zdravstvena nevolja dobila i posebno ime – dugi covid, postcovid…, s kojim se prema svjetskim statistikama bori najmanje 10 posto onih kojima je dijagnosticiran koronavirus. To bi značilo da u Hrvatskoj ima barem 20.000 onih koji su proteklih mjeseci preboljeli koronu, a i dalje imaju problema s dugim covidom.

Ivica nastavlja svoju priču – i objašnjava da je dan nakon što je shvatio da se ne radi “samo o virozi” nazvao svoju liječnicu, a ona je odlučila – pravac Infektivna klinika “Dr. Fran Mihaljević” na testiranje.

Disanje “na škrge”

“Naravnom, bio sam pozitivan na koronu, ali imao sam sreću da me primila liječnica koja je brzo shvatila da su moji probleme poprilični, da otežano dišem i kašljucam. Pokrenula je proceduru raznih pretraga. Snimili su mi pluća, a ‘slika’ je pokazala sa su ‘sjene’ takve da mi zapravo i ne treba testiranje jer su liječnici odmah shvatili da sam ‘u covidu’ od glave do pete. Odlučili su da moram ostati u bolnici, premda mi se u tom trenutku činilo da za to nema potrebe. Otići ću kući, pit ću čaj, preznojit ću se pa će to proći. No, liječnici su imali druge planove, na moju sreću”, kaže Lučić.

“Samo dva dana kasnije situacija se toliko pogoršala da sam disao ‘na škrge’. Ubrzo sam priključen na visokoprotočni kisik i već sam mislio to je to, slijedi mi respirator, a onda je veliko pitanje hoću li ikad uopće izaći iz bolnice. Bio sam 10 dana u intenzivnoj. Nisam mogao napraviti ni korak. Saturacija kisika bila mi je jedva 78. Prvi put sam se u bolnici istuširao 20 dana nakon hospitalizacije.

Bila je to prava lutrija što se mene tiče. Ipak, nakon više od mjesec dana liječenja u Infektivnoj, odnosno sve dok mi se stanje nije koliko-toliko poboljšalo da mogu početi s rehabilitacijom, polovicom kolovoza, prebačen sam u ‘susjednu’ Specijalnu bolnicu za plućne bolesti u Rockefellerovoj, gdje sam također proveo mjesec dana. Negdje krajem kolovoza konačno sam stigao kući. Bio sam sretan i uvjeren da sam se ‘izvukao’, premda su mi noge i dalje bile teške, umarao sam se već i kad bih samo htio nešto podići s poda.

Svaki pokret bio mi je problem. Nerijetko sam se pitao ima li tome kraja jer valja reći i da sam i dalje išao na rehabilitaciju pluća u Rockefellerovu, a to činim još uvijek, punih šest mjeseci od zaraze koronom. Da, nije mi dobro. Pluća se teško oporavljaju, još uvijek imam dvije ‘rupe’ za koje mislim da se možda nikad neće uspjeti oporaviti. Liječnica mi je nedavno na kontroli u Infektivnoj rekla da sljedeći kontrolni CT moram obaviti za pola godine jer već sam toliko ozračen da trebam pauzu, ali ne očekujem puno”, ističe Lučić s poprilično pesimizma u glasu.

Naime, nisu ga zaobišli niti drugi problemi koje kod nekih ljudi ostavlja koronainfekcija.

“Svaki dan nastojim ‘trenirati’ tako da šećem oko 7,5 kilometara, ali stalno mi fali zraka. Osim toga dok hodam dogodi mi se da me ‘zanese’ na jednu stranu. Ljudi koji prođu pored mene vjerojatno pomisle – ovaj je pijan – a zapravo ne znam što se događa. Vjerojatno tome kumuje i visoki tlak koji nikad nisam imao prije korone. Osim toga borim se i s nesanicom, a do prije mjesec dana ispadala mi je kosa u ogromnim količinama.

Mislio sam da ću ostati ćelav. Sve u svemu, zapravo sam uvjeren da moje zdravlje neće više nikad biti onakvo kakvo je bilo prije nego što sam dobio koronu, a to znači da sam bez ikakvih zdravstvenih tegoba i s dovoljno snage da bez problema mogu prohodati 7,5 kilometara”, zaključuje svoju priču Ivica Lučić, uz napomenu da su i neki njegovi poznanici također neko vrijeme imali problema s dugim covidom, ali njegovi su, drži, ipak ekstremni.

I da, Ivica je među stotinama tisuća pacijenata s dugim posljedicama covida o kojima i medicina još uvijek uči jer razlog za te nevolje i dalje nije do kraja poznat.

Primjerice, njujorška bolnica Mount Sinai već je u svibnju otvorila centar za postcovid njegu nakon što su liječnici tri mjeseca od početka epidemije u SAD-u shvatili da sam nestanak virusa ne znači i puni oporavak pacijenata. Kažu kako su znali da koronavirus može naštetiti mnogim organima, a ne samo dišnim putovima gdje infekcije najčešće počinju, ali ne i koliko bi to moglo trajati. Također su znali da medicinski tretmani koji spašavaju živote pacijenata mogu uzeti danak. Primjerice, oporavak od respiratora može biti dugotrajan proces.

U toj su njujorškoj bolnici nastojali zato pružiti podršku pacijentima koji se oporavljaju od teške bolesti Covida-19 omogućavajući pristup multidisciplinarnom medicinskom timu koji je uključivao liječnike za pluća, srce i bubrege, kao i rehabilitacijske stručnjake i psihijatre.

Začudilo ih je što se stotine pacijenata pojavilo ubrzo nakon otvaranja vrata centra. Na iznenađenje liječnika, međutim, mnogi od njih imali su samo blage simptome korone, nisu bili hospitalizirani, bili su relativno mladi i inače dobrog zdravlja, bez problema pretilosti ili dijabetesa za koje je poznato da pogoršavaju izglede liječenja covida-19. Ipak, nekoliko mjeseci nakon što se njihov organizam naizgled izborio protiv koronavirusa, i dalje su se osjećali prilično loše.

Irska studija

“Znamo da neke virusne bolesti imaju produljenu postvirusnu fazu, ali to obično ne traje mjesecima kao što se to događa kod korone. Bili smo iznenađeni viđenim, ali to nam govori i koliko malo znamo o ovoj bolesti”, kaže dr. Zijian Chen, voditelj Centra za oporavak u bolnici Mount Sinai.

Naime, dugi covid, pokazalo se, uključuje gomilu simptoma poput kroničnog umora, bolova raznih vrsta, otežanog disanja, osjetljivosti na svjetlost, netoleranciju na fizičku aktivnost, nesanicu, srčane probleme, proljev i grčeve, probleme s pamćenjem i iscrpljujuće “moždane omaglice”. Zanimljivo je da su ti simptomi kod nekih pacijenta nastavak bolesti, ali kod nekih se pojavljuju čak i mjesec ili dva nakon korone kao da se radi o nekoj novoj bolesti, što zapravo nije.

Jedna je irska studija otkrila da se više od polovice pacijenta s covidom koji su bili hospitalizirani žali na umor i nakon deset tjedana od potvrde korone, a gotovo trećina se u tom roku ne vrati na posao. U studiji rađenoj na Farskim otocima gotovo polovica bolesnika s blažim simptomima imala je jedan od 16 različitih simptoma postcovida čak 18 tjedana nakon dijagnoze. Kina je izvijestila da je tri četvrtine hospitaliziranih šest mjeseci kasnije živjelo s barem jednim simptomom dugog covida.

Ostali trajni simptomi između ostalog su uključivali pritisak u prsima (45 posto), glavobolju i bolove u mišićima (40 i 36 posto), povišen puls (30 posto) i vrtoglavicu (29 posto). Možda je najviše iznenadilo otkriće da se 85 posto ispitanih pacijenata smatralo zdravim prije nego što su dobili covid-19, a mjesec ili više nakon korone samo 6 posto sebe smatra zdravima.

Znanstvenici koji su radili ovu studiju rekli su da baš kao što su točni biološki mehanizmi koji dovode do simptoma bolesti covid-19 nepoznati, tako nije sigurno ni zašto neki pacijenti imaju dugoročne posljedice covida. Brojni kliničari, naime, smatraju da se kod mnogih pacijenata može dogoditi reaktivacija virusa kod koje se koronavirus, koji bi mogao biti “uspavan” ili latentno ostati u bolesnikovu tijelu, tijekom određenog vremena “probudi” u aktivnu fazu i izazove ponavljajuće simptome.

U osnovi, ova hipoteza sugerira da neki pacijenti kriju virus negdje u svom tijelu, ali on ostaje neprepoznat na testovima. Prema imunolozima, vjerojatniji je scenarij taj da virus više ne boravi u tijelu, ali imunološki sustav i dalje ostaje u neprestanom prekoračenju rada i izaziva probleme. No, bez obzira na moguće razloge zbog kojih neki “blago” bolesni imaju dugoročne simptome, nizozemska studija potvrđuje da je za ovu skupinu pacijenata oporavak naporan proces. Također ostaje činjenica da se povećanjem broja zaraženih koronavirusom, povećava se i broj osoba s (privremenom) invalidnošću, usprkos njihovu “blagosimptomatskom” statusu.

Potvrđuje to i situacija u Hrvatskoj jer se sve više ljudi, i to ne samo onih koji su bili na bolničkom liječenju, javlja liječniku s dugotrajnim posljedicama covida. Naravno, na početku epidemije nikom nije palo na pamet da bi netko tko je imao tek blage simptome mogao tjednima kasnije muku mučiti s ozbiljnim zdravstvenim nevoljama. No, da je to sve češći problem upozorava i doc. dr. Rok Čivljak iz Infektivne klinike “Dr. Fran Mihaljević”.

“I u početku epidemije javljali su nam se pacijenti s raznim tegobama koje su trajale tjednima nakon preboljene bolesti. Nismo tada bili sigurni hoćemo li to pripisati covidu ili ne jer ni u literaturi toga nije bilo. No, u drugom dijelu godine, kad je to postalo sve češće, počeli smo covid definirati po fazama. Ona prva je akutna koja traje oko mjesec dana, druga je produženi covid ako simptomi ne prestanu za tri mjeseca ili 12 tjedana, a nastave li se problemi i nakon toga, onda bi to po nekim definicijama bio postcovid.

Činjenica je da otkako se o tome počelo više govoriti i pacijenti se sad češće javljaju, što je dobro jer to stanje također treba liječiti. Zato smo krenuli u ustrojavanje postcovid ambulanti jer je očito da se to treba multidisciplinarno liječiti. Zasad su predviđene ambulante u našoj bolnici u KB-u Dubrava te u Klinici za plućne bolesti Jordanovac”, objašnjava doc. dr. Čivljak. Dodaje da je među tim pacijentima najviše onih koji i dalje imaju respiratorne probleme te kronični umor i slabost.

Problemi sa srcem

“Nedavno mi je na kontrolu došao prijatelj koji je prebolio covid i kaže da je dobro, a onda kad sam ga krenuo pitati o mogućim simptomima ispalo je nešto drugo. Nema snage kao ranije, navečer je već jako umoran, ne može spavati jer ima nesanicu, malo je zaboravljiv i fali mu koncentracije.

Simptom po simptom ima mnoge koje definira dugi covid”, objašnjava doc. dr. Čivljak. Dodaje da je napravljena shema kontrola onih koji su liječeni u bolnici tako da je prva nakon dva tjedna, a onda nakon tjedan, te tri, šest i 12 mjeseci da bi vidjeli koliko je onih koji bi mogli imati dugoročne posljedice korone na zdravlje. Naime, prema nekim najnovijim studijama postcovid probleme moglo bi imati i do 30 posto pacijenta.

Da bi dugi covid mogao biti sve veći problem kako raste broj pozitivnih brzo su shvatili i u najvećoj covid-bolnici, KB-u Dubrava, gdje je osnovana postcovid dnevna bolnica krajem studenoga. U njoj radi poveći tim stručnjaka, od voditeljice Respiracijskog centra dr. Nevenke Piskač Živković, voditeljice dnevne postcovid bolnice dr. Jasne Tekavec Trkanjec, liječnica dr. Andree Mutvar, Anje Ljilja te Mirne Vergles, do medicinskih sestara Ane Vrčković, Srebrenke Mihelić, Mirele Kuduz i Vide Balić.

“U dva mjeseca pregledano je 532 pacijenta, od kojih najviše ranije hospitaliziranih u KB-u Dubrava, ali sve je više i onih koji nisu morali na bolničko liječenje, ali imaju posljedice covida mjesecima kasnije koje treba liječiti”, potvrđuje dr. Piskač Živković. Dodaje da je najviše onih koji imaju problema s dišnim putovima, odnosno “nedostatkom zraka”, ali sve je više i onih koji imaju problema sa srcem, visokim tlakom, pamćenjem, dugotrajnim gubitkom njuha i okusa.

Dugotrajno liječenje

Primjerice, znanstvenici kažu kako je jedan od zastrašujućih učinaka virusa SARS-CoV-2 na mozak. Naime, mnogi pacijenti imaju neurološke simptome koji mogu ukazivati na dugotrajne posljedice za mozak, uključujući mijalgični encefalomijelitis (sindrom kroničnog umora) i Guillain-Barreov sindrom. To može biti uzrokovano izravnom virusnom infekcijom moždanog tkiva. Sve više dokaza sugerira dodatne neizravne učinke pokrenute virusom infekcije epitelnih stanica i kardiovaskularnog sustava ili putem imunološkog sustava i upalne doprinose trajnim neurološkim promjenama nakon covida-19.

“Činjenica je da dugi covid traži multidisciplinarni pristup liječenju pa mi u našu ambulantu uključujemo sve veći broj raznih specijalista, pulmologa, kardiologa, nefrologa, imunologa, gastroenterologa, neurologa, hematologa… Naime, neki pacijenti zahtijevaju pretrage poput CT-a grudnog koša, perfuzijske scintigrafije, ultrazvuka srca, funkcionalne testove pluća i, dakako, razne laboratorijske pretrage.

Također uočilo se da covid može uzrokovati tromboze, odnosno embolije, pa je i to dio na koji treba obratiti povećanu pažnju”, objašnjava dr. Piskač Živković kompliciranost postcovid zdravstvenih problema koji mogu biti vrlo ozbiljni i koje treba na vrijeme liječiti. Naglašava da, suprotno očekivanjima, problem s dugim covidom nemaju samo stariji ljudi već i mlađi koji su imali samo blage simptome korone, da bi koji tjedan pa i mjesec kasnije imali velikih zdravstvenih nevolja.

Sve to govori da će se čak i da se uspije suzbiti epidemija posljedice covida liječiti još dugo. Upravo zato znanstvenici kažu da je nužno pratiti zdravstvene probleme i onih koji su imali i blagi oblik bolesti ili su čak bili asimptomatski, ali su nakon nekog vremena razvili postcovid simptome. Upravo dugotrajno praćenje dat će i odgovore na neka pitanja na koja ih medicina trenutačno nema, odnosno ima li korona ne samo dugotrajne već i trajne posljedice na zdravlje i što je mogući razlog. Prema svemu sudeći, o koronavirusu još će se dugo ne samo pričati nego će i medicina dobiti još jednu dijagnozu – postcovid sindrom.

PIŠE GORANKA JUREŠKO/Jutarnji list