Home Šport Bol zbog smrti oca i brata nikada ne može proći, snagu sam...

Bol zbog smrti oca i brata nikada ne može proći, snagu sam pronašao u vjeri

SHARE

U posljednjim minutama utakmice, Gabrijel Boban, anđeo, kako mu tepaju nakon pogotka, pogodio je za trijumf Varaždinaca protiv Gorice. Smjestio je loptu pod gredu, rasparao mrežu!

Kakav povratak u HNL nekadašnjeg igrača Kamena Ingrada, Virovitice, Vinogradara, Pomorca, Zagreba, Osijeka i moldavskog Sheriffa, čiji su korijeni iz Bobanove Drage, iz općine Grude, iz sela koje je dalo bezbroj nogometnih talenata.

Stigao je u Varaždin prije neki dan, još živi u hotelu, trebao bi skoro pronaći stan, mjesto za život na sjeveru Hrvatske. Nije odigrao niti jednu utakmicu od rujna prošle godine, kad je raskinuo ugovor s Sheriffom, ali na terenu je izgledao kao da je u punoj formi. Kako mu je to uspjelo nakon tolike stanke? Bilo bi logično da nudi sliku igrača koji nije tako spreman…
– Jako sam trenirao cijelo vrijeme, dva puta dnevno. Tu se odmah moram zahvaliti Stjepanu i Darku Čordašu, radio sam u Stjepanovoj nogometnoj akademiji, a on mi je cijelo vrijeme bio na raspolaganju. Skroz se zauzeo za mene, svaka mu čast. Znao sam da uvijek moram biti spreman, nikad ne znaš kad će uletjeti kakva ponuda – kazao nam je u uvodu Boban.

Dogovoreno do ljeta

 

Očekivao je da će nakon raskida ugovora sa Sheriffom stići neka ponuda koja će ga zadovoljiti.
– Sve se odužilo… Bilo je u međuvremenu nekih ponuda koje sam odbio, u tom trenutku me nisu zadovoljavale. Kako je prolazilo vrijeme, stigao je prosinac, pa siječanj, više nisam želio čekati. Dosta je toga poremetila i pandemija koronavirusa, nije bilo previše transfera, nisu mi se ukazivale prilike za odlazak u inozemstvo. Opcija je bila odlazak u inozemstvo, definitivno. Ali, onda su me nazvali iz Varaždina prije desetak dana. Odmah sam se dogovorio, ljudi iz kluba stvarno su bili korektni. Tako smo se sve brzo dogovorili.

Boban će u Varaždinu ostati do ljeta…
– Tako smo se dogovorili. Dao Bog da ostanemo u ligi, da ja dobro igram i postignem još koji pogodak, pa ću onda opet probati neku inozemnu opciju.

Kako mu je bilo u Sheriffu?
– Bilo je to iskustvo koje će mi sigurno dobro doći. Iskreno, tamošnja liga je – loša. Sheriff nema konkurenciju, da ima, vjerojatno bi mogao ostvarivati bolje europske rezultate. Osim Sheriffovog stadiona, možda i onog na kojem igra Zimbru, sve je zaista skromno. Tereni su jako slabi, baš loši…. Kompletan ambijent lige je loš, slabašan. Tako da s te strane nije bilo nešto. Međutim, ima i ona svijetlija strana, igrao sam Ligu prvaka i Europsku ligu, osvojili smo Kup i prvenstvo, tako da je ukupno sve bilo dobro, mogu tako kazati. Nešto nakon mog odlaska iz kluba otišao je i trener Zoran Zekić.

Zašto je raskinuo ugovor sa Sheriffom?
– Kad smo ispali iz Europe, više nisam imao motiva. Jer, liga je takva da u njoj zapravo ne možeš napredovati, tako da sam želio otići. Dogovorio sam relativno dobar raskid ugovora. Ispalo je na kraju fer i korektno. Nadao sam se nečem boljem, opet nekom inozemnom transferu. Nije došao, ali sad sam zadovoljan što sam došao u Varaždin. Naravno da vam sad ne mogu govoriti kako sam doživio moju novu momčad jer su tu tek nekoliko dana, tek se upoznajem sa svima.

Odlično vam je krenulo…
– Hvala Bogu, zaista jest. Postigao sam taj odlučni pogodak, baš sam bio jako sretan. Bolji povratak na hrvatske terene nisam mogao zamisliti, prva utakmica i odmah pogodak koji je odlučio utakmicu, donio važne bodove. Imao sam još jednu priliku prije tog pogotka, lopta je zamalo prošla iznad grede, bilo je malo blatnjavo ispod kopačke kod tog udarca…

I dalje mi je teško

Boban je prije odlaska u Sheriff odlično igrao u Osijeku. U to vrijeme navijačka skupina Kohorta uručila mu je nagradu za najboljeg igrača godine. A tadašnji predsjednik Osijeka Ivan Meštrović je kazao: “Da imamo jedanaest Bobana, bili bismo prvaci Hrvatske”.
– To je bilo prekrasno vrijeme u Osijeku, kojeg se uvijek sjetim s velikom radošću. To ostaje za cijeli život.

Koliko su mu u Osijeku bila krasna vremena, tako je bilo i onih teških. U kratkom vremenu ostao je bez oca, ali i brata Brune, koji je preminuo na terenu. No, pronašao je snagu i brzo se vratio vrhunskim partijama.
– Bilo je teško, i dalje mi je teško. Bol nikada ne može proći. Neku dodatnu snagu pronašao sam u vjeri i Bogu. I pokušavam iz sebe izvući maksimum. Sad igram za oca i brata, oni su mi i dalje najveća snaga i podrška, ali i dodatna energija za još veće uspjehe u karijeri. Zbog njih želim biti još bolji – podvukao je Boban.