Zanimljivu priču za Dan žena objavio je novoosnovani Šahovski klub Kula iz Ljubuškog.
Priču prenosimo:
http://sahovski-klub-kula.com/index.php/2021/03/08/zene-i-sah/
Žene su igrale šah otkako je šaha.
O tome postoje zapisi iz najranijih dana šaha u Europi: igrale su ga u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj i dalje.
U to doba šah je pak bio češća razonoda viših, dokoličarskih slojeva koji su si mogli priuštiti ponekad i višesatne igre nad pločom.
Primjerice, engleska kraljica Elizabeta I. bila je dobra igračica šaha. Možda se to smatralo i dobrom vježbom taktiziranja za tadašnje vladare u doba čestih ratova.
Ipak, broj žena koje su ostvarile sjajne šahovske rezultate otkako se šah uspostavio kao natjecateljski sport je malen.
To se nastavilo i u moderno doba. Od 1991. do 2000. godine samo četiri žene su postale velemajstori.
Razlozi za to su brojni.
Šah se kroz vjekove smatrao muškim poslom, koji nije primjeren ženama.
Žena koja igra šah tretirana je kao manje ženstvena. Jedna od najboljih svjetskih igračica: Susan Polgar sjeća se da je “puno ljudi tvrdilo da je apsurdno da mala curica igra šah. Neki su sumnjali da me se prisiljava na igru.”
Iako muškarci i danas dominiraju natjecanjima u šahu, oni nisu bolji u toj igri.
Velemajstor Predrag Nikolić je svojevremeno u intervju za Dane rekao kako je on primijetio da su djevojčice čak te kojima ovaj sport bolje ide od ruke, ali ga uglavnom ne vole.
„Djevojčice ne igraju ništa slabije od dječaka, često su i bolje. No, s vremenom je sve manji broj djevojčica koje nastavljaju igrati šah. Broj žena koje prestaju igrati šah neusporedivo je veći od broja muškaraca i, postepeno, žene nestaju sa šahovske scene“, rekao je svojevremeno Nikolić.
Njegove teze potvrdila je i studija sa Sveučilišta Oxford koja je pokazala da vrlo mali broj žena postigne dobre rezultate u šahu upravo zato jer ih se malo njime i bavi. Akademici su analizom preko 120.000 članova Njemačke šahovske federacije utvrdili da je omjer muških natjecatelja u odnosu na ženske čak 16:1. Merim Bilalić, autor studije “Treba li za šah inteligencija” istaknuo je: “Iako se pokazano umijeće 100 najboljih njemačkih igrača šaha pokazalo boljim od onog koje je pokazalo 100 igračica, dokazali smo da je to zbog činjenice da šah igra mnogo veći broj muškaraca.”
Predsjednik Engleske šahovske federacije Gerry Wade smatra da je ovaj zaključak u potpunosti ispravan. “U osnovnim školama, kad imate jednak broj muških i ženskih šahista, imate igranje na nivou”, kazao je on.
I danas se često postavlja pitanje zašto su u igri u kojoj tjelesne razlike nisu važne dječaci i muškarci toliko istaknutiji od djevojčica i žena.
John Leland je u članku za New York Times istaknuo kako je objašnjenje za neravnotežu poznato: nedostatak ženskih uzora, manje ohrabrenja od roditelja i nastavnika, negostoljubiva atmosfera u tradicionalno muškom sportu.
Početkom sedamdesetih budimpeštanski pedagog Laszlo Polgar odlučio je svoju djecu podvrgnuti znanstvenom eksperimentu, čiji je cilj bio dokazati da talent i genijalnost ne postoje, nego da se sve temelji na radu.
Eksperiment je javno obznanio još prije njihova rođenja, s napomenom da će mu djeca postati biti šahisti svjetske snage.
Rodile su se tri kćeri: Zsuzsa, Sofia i Judith. Izazvao je Laszlo brojne polemike oko metode odgoja vlastite djece, a poslije ga je posjetila posebna vladina komisija koja je ispitivala imaju li mu djeca normalne uvjete za razvoj. Naknadno je Laszlo, uz nijekanje talenta, želio dokazati i spolnu jednakost u šahu. Dao je otkaz na poslu, posvetio se isključivo šahovskom radu s kćerima, a njihovu je opću naobrazbu prepustio privatnim učiteljima.
Najstarija Zsuzsa, danas Susan, već je kao petogodišnjakinja 1973. godine na kadetskom turniru osvojila 10 bodova iz 10 partija i tako najavila buduće senzacionalne rezultate obitelji Polgar. Smatraju je prvom šahisticom koja je srušila spolnu barijeru u šahu ravnopravno se noseći s muškarcima.
Sljedeća Sofia nije bila tako sjajna kao Susan, ali je Judith nadmašila sva očekivanja. Bljesnula je 1988. u Solunu kada je kao dvanaestogodišnjakinja postigla 12,5 bodova iz trinaest partija. Postala je velemajstor sa 14 godina i 4 mjeseca te tako oborila Fischerov rekord koji je također dostigao s dva mjeseca starosti više.
Kao jedna od najboljih šahistica, i u muškoj je konkurenciji pobjeđivala najbolje od najboljih: Kasparova i Karpova.
Judith Polgar je govoreći o problematici žena u šahu istaknula da su žene često bile sputavane manjim ambicijama, pa su nastupale samo na lakšim ženskim turnirima.
Njezina sestra Susan smatra da žene igraju zanimljiviji šah.
“Žene poduzimaju više rizika. One igraju dinamičnije. A one prave i više grešaka, to moram priznati. Ali sa gledišta navijača mislim da igraju zanimljivije i zabavnije partije.”
Zanimljiv članak je za Jutarnji napisao Zlatko Klarić, hrvatski šahist.
On je naveo kako je, kao i u svemu drugom u životu, šah stvar rada, a to su dokazali Laszlo Polgar i njegove kćeri.
Obitelj Polgar donijela je Mađarskoj četiri titule svjetskih prvakinja i pet zlatnih olimpijskih medalja, a civilizaciji još jednu spoznaju da se žene mogu ravnopravno nadmetati s muškarcima i u najzahtjevnijim umnim disciplinama.
Judith Polgar je promijenila mišljenje i svjetskom prvaku Gariju Kasparovu.
Kasparov je jednom davno komentirao Judith ovako: “Neizbježno je da će priroda raditi protiv nje. Ona ima fantastičan talent za šah, no ona je, na kraju krajeva, žena. Sve se svodi na nesavršenost ženske psihe. Nijedna žena ne može izdržati tako dugu bitku, naročito ne onu navike koja traje stoljećima i stoljećima, od početka svijeta.”
Godine 2002. Gari i Judith našli su se u utakmici nad šahovnicom. Gari je izgubio.
Kasnije je promijenio stav i u svojoj knjizi pisao: “Sestre Polgar pokazale su kako ne postoje urođena ograničenja – stav koji su brojni muški igrači odbijali prihvatiti sve dok ih nije uništila 12-godišnjakinja s kosom u repiću.”
