Home Društvo Daniela Škegro: Čeljade za jednostavan neopterećen razgovor postalo je nemoguće pronaći

Daniela Škegro: Čeljade za jednostavan neopterećen razgovor postalo je nemoguće pronaći

SHARE

Jedni su se okrenuli materijalnim stvarima i “ludilu” , drugi osami ,treći društvu životnija.
Ništa više nije normalno ,a i ne trude se ljudi da sakriju da su se uživjeli u sve nenormalno.
Ponekad u nekom razgovoru čuješ nekog tko “žali” za nekim vremenima u kojima se znalo za “za red”, poštovanje, suosjećajnost i stid.
Međutim, to se izgovori tek onako dok se živi po nekim normama koje nisu ni slične niti prilične tomu.
“Prodat” će najrođenijeg za sitni interes.
Da se “dočepa” nečeg materijalnog ni od čega neće prezati.
Danas će ljudi kad izgube psa ili mačku dati masu oglasa i nagrada samo da ih pronađu.
Kad izgube osobu s kojim su imali puno više zajedničkog,neće “ni prstom mrdnuti”.
Nema više stida, sve se više izopačenost svake vrste gura u prvi plan kao nešto zanimljivo i poželjno.
Ne vide i ne čuju se najrođeniji danima i mjesecima,a li se zato 0-24 h prate “poznati” u raznim šou programima.
“Moraju biti u tijeku” što su im omiljeni likovi s tv ekrana jeli, pili, s kim su spavali, s kim su se posvađali, s kim izmirili…
Počeli se njihovi životi živjeti, dok su svoje živote “gurnuli po strani”, kao neke stare novine.
Što veći prostak/prostakuša to više obožavatelja i pratitelja.
Napraviti od sebe luđaka je “in”.
“Moraš se skinuti” da bi bio “primijećen”, što više “plastike” to “veća cijena”.
Nitko se nikome ne raduje, ako nema interesa.
Svi koji bilo što urade bezinteresno odmah ih se ismije, izruga i ponizi.
“Normalno” je postalo da su i staračkim domovima roditelji zatvoreni ,a nije normalno da su im životinje ni sekunde zatvorene jer je to smatraju mučenjem.
“Normalno” je da dijete od 5 god.”mora” upisati na jedan strani jezik, a nije normalno da dijete od 5 god – 15 god. ne zna kako bi trebalo ustati starijem od sebe ili prevesti stariju osobu preko ulice i pomoći joj nositi vrećicu.
“Normalno” je postalo da nitko ni s kim ne progovori za vrijeme obiteljskih okupljanja, a nije normalno da se više prakticiraju obiteljski zajednički ručkovi.
“Najnormalnije” je postalo da te najbliži izda, prevari i povrijedi.
Vjernost u vezama i brakovima više nitko i ne pominje, a kamo li da živi tako.
Sad se prate neki novi trendovi.
“Svi gospoda” i “intelektualci”.
Prekomjerna želja za nekim “visinom”, nekakvim statusom u društvu kojemu ni po čemu nisu dorasli, osim po preporuci.
Stida nema.
Ima ga jedino kad bi trebali pokazati pravi lice i tko su i što su.
Zamaskiraju to na milijun načina, ali vidi se brate sve se vidi.
I dobro i loše, ma koliko god ga ti maskirao i prikrivao.
Al’ “prolazi ti”, samo zato što su i ti koji te okružuju isti takvi.
Život u laži.
Istina je pogubna.
Onaj tko je zbori, u najmanju ruku postaje žestoki neprijatelj.
“Ubija ga se u pojam”.
Onda se kao pitaju “kud ide ovaj svijet”.
“Ide brate u smjeru u kojem ste navalili i u koji se gurate da uđete”.
Nije bitno jeli provalija ispod, bitno je da si u trendu.
Zapelo je odavno…
Evo i ja ima sat sa psom sjedim.
Šuti on – šutim ja, a “razumijemo se”.
Čeljade za jednostavan neopterećen razgovor postalo je nemoguće pronaći…