Nezaobilazna tema ovih ljetnih dana su i sunčane naočale, koje uglavnom biramo kao modni detalj. Ipak, pri odabiru sunčanih naočala iznad svega je važno pružaju li dovoljnu zaštitu naših očiju.
Ozonski omotač blokira štetno djelovanje UV zračenja na oko, ali samo djelomično.
Kako je objasnio gost Jutarnjeg programa RTS, prof. dr Miroslav Stamenković, oftalmolog, direktor Očne klinike KBC Zvezdara, postoje tri vrste UV zračenja, ali za nas su značajna dva.
Sam aparat oka ima djelomičnu zaštitnu ulogu i uspijeva djelomično filtrirati taj svjetlosni spektar, ali nikada ne znamo koliko dugo smo izloženi i kolika je kumulativna moć, odnoso efekt takvog zračenja.
U vremenskoj prognozi često čujemo podatak o UV indeksu zračenja. Čak i pri niskom UV indeksu koji prema SZO iznosi od nula do dva, preporuka je da se nose naočale za sunce.
Postoje neke trenutne promjene koje su posljedica UV zračenja, kao što su promjene na koži, a kumulativne ostavljaju posljedice na očima, počevši od upalnih procesa na rubovima kapaka, do zapaljenja rožnjače ili do nastanka, takozvane, sive mrene uslijed kumulativnog djelovanja. Ukoliko se predugo gleda u izvor sunčeve svjetlosti, onda mogu nastati promjene na očnom dnu koje dovode uglavnom do vrlo teškog i ireverzibilnog oštećenja vida, napominje profesor Stamenković.
Kakvu zaštitu imaju dobre sunčane naočale
Postoji posljednja generacija fotohromatskih ili fotosenzitivnih stakala koje imaju zavidne performanse u odnosu na prethodne i u sebi sadrže najmanje tri filtera.
Jedan je polarizacijski koji smanjuje odbljesak i daje jasniji kontrast i boju predmeta, što je jako bitno. Drugi je antirefleks sloj i zaštita od UV zračenja A i B koja iznosi 100 posto. Takva stakla su obično u sivoj ili smeđojboji, mada mogu biti i u drugim bojama, vrlo su dobra jer imaju brzu tranzicijsku moć i na svjetlu brzo potamne, a u sjenci brzo posvijetle.
S druge strane, postoje i bojena stakla koja imaju konstantnu osjenčenost ili mogu imati takozvani gradijent zasjenčenosti, odnosno postupnu osjenčenost od vrha ka dnu.
I jedna i druga stakla su dobra. I jedna i druga imaju antirefleks, odnosno suzbijanje tih odbljesaka od predmeta pogotovo u toj horizontalnoj ravni – od puta, vodenih površina, jer nas najviše zablješćuje ta horizontalna refleksija, a ne vertikalna i to je ono što nama smeta, napominje dr. Stamenković za RTS.
Stakla sunčanih naočala ne trebaju biti zakrivljena jer sloj polarizacionog stakla je poput folije na prednjoj površini stakla i on sam pod određenim kutom apsorbira svjetlost. Bitnije je, napominje profesor, da bude što širi ram i šira zona komfora jer samim tim je zaštita veća i preporuka je da prilikom odabira naočala pogledamo najprije sa zatvorenim jednim, pa drugim okom i ukoliko lako gledamo, to bi bio pravilan izbor rama.
Gdje griješimo pri izboru naočala za sunce?
Nažalost, uglavnom kupujemo sunčane naočale koje nemaju idealne optičke osobine već ispunjavaju samo neke modne i estetske kriterije. Često imaju i određenu dioptriju što samo po sebi smanjuje oštrinu, a mogu napraviti i te disperzivne efekte nedovoljno jasnih rubova predmeta.
Da nam se to ne bi događalo, biramo stakla na kojima piše UV 100 posto ili UV 400, što je prava i potpuna zaštita. Pored toga, postoji i faktor za zaštitu stakala – dva je za šetnju po gradu, tri je za vožnju, a četiri je za zaštitu od velikog intenziteta poput planinskih uvjeta, ali one nisu za vožnju. Tako da se uglavnom koriste stakla s faktorom dva i tri, objašnjava profesor dr. Miroslav Stamenković.
Bilo bi poželjno da svi nosimo naočale za sunce ili da ne izlazimo iz kuće od 10 do 17 sati. Ljudi svijetlih očiju su osjetljiviji na UV zračenje. Također, što je veća nadmorska visina, veći je efekt UV zračenja zato se tu preporučuju stakla s faktorom četiri. Takve naočale nose jedriličari, nautičari i planinari.