Home Život Fra Miljenko Mika Stojić: Želimo da naši susjedi osjete toplinu naše kršćanske...

Fra Miljenko Mika Stojić: Želimo da naši susjedi osjete toplinu naše kršćanske ljubavi

SHARE

U Švicarskoj sam upoznao jednu udrugu REGA (Rettungsgeselschaft – društvo za spašavanje). Učlanio sam se u ovu udrugu. Ima oko 3,7 milijuna članskih iskaznica (članova je još više jer postoje obiteljske iskaznice) u državi koja ima oko 8,3 milijuna stanovnika. Pomislio sam: kako bi bilo dobro kad bi ljudi kod nas bili svjesni kao što su tamo.

 

Mi u Udruzi imamo oko 300 članova, a najmanje je onih koji redovito uplaćuju članarinu. Ali čine čuda – imaju čak i avionski prijevoz bolesnika u slučaju oboljenja ili nesreće. Prijevoz je besplatan za sve članove Udruge.

Na inicijativu fra Miljenka Mike Stojića, nakon opsežnih priprema i savjetovanja, u travnju 2011. godine utemeljena je Humanitarna udruga “Fra Didak Buntić” Čitluk. Udruga nosi ime slavnog hercegovačkog fratra dobrotvora fra Didaka Buntića koji je rodom iz općine Čitluk. Kako danas stoji Udruga, najbolje zna fra Miljenko Mika Stojić, predsjednik i osnivač Udruge, koji je trenutačno na službi u Švicarskoj, piše Večernji list BiH.

Kada ste osnovali Udrugu, što vam je bila osnovna namjera?

– Svjedoci smo da je svaki dan teže onima koji su siromašni, bolesni, ugroženi, stari i nemoćni. Kao vjernici kršćani, katolici ne smijemo očajavati i zdvajati, nego nam je dužnost pomoći onima kojima je naša pomoć najpotrebnija. Mi vjernici ne smijemo ostati gluhi ni nijemi ni pasivni na Isusov poziv na djelatnu i djelotvornu ljubav. Ljubav se pokazuje djelima, isto tako i vjera. Ako spojimo u djelo vjeru i ljubav, onda će rezultat biti nada – nada za sve one koji su očajni, osamljeni, beznadni, siromašni, ostavljeni ugroženi.

Ljubavi ima među nama, ima je jer je pokazujemo darivanjem. No, ima onih čija je ljubav zaspala. Treba je probuditi. Ljubav treba i organizirati. Evo, mi to radimo na razini Brotnja, na razini naše općine Čitluk. To je naš prostor. Ali od 2011., otkako smo utemeljili Udrugu, mi smo proširili područje svoga djelovanja jer ne želimo postaviti granice ni dobroti ni potrebnicima. K tomu, surađujemo i s Udrugom “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada te s Humanitarnom organizacijom “Kruh svetog Ante” iz Sarajeva. U posljednje vrijeme surađujemo i s Udrugom “Marijine ruke” iz Međugorja.

Otkuda ideja o ovakvoj udruzi?

– Kad sam bio u SAD-u prije tridesetak godina, točnije u ljeto 1990. godine, vidio sam kako funkcionira jedna američka župa koja ima 1200 vjernika. Zadivila me njihova aktivnost, sloga i učinkovitost. Karakteristično je za Amerikance da su oni u vjeri ili-ili, tj. ili su aktivni članovi župe ili bježe od župe, ali kad se odmaknu od župe, odmaknu se potpuno. Više ih ni trač ne povezuje sa župom. Kod njih je pravilo “poljubi i ostavi” ako ti se nešto ne sviđa. Barem je tako u to vrijeme bilo na terenu koji je meni bio dostupan.

Kad sam se vratio u domovinu, odmah sam s nekoliko župljana podijelio ove informacije i iskustvo i mi smo u Š. Brijegu utemeljili udrugu koju smo nazvali Hrvatska vjernička zajednica “Fra Didak Buntić”. Ta udruga djelovala je jedno vrijeme i čim se promijenila vlast, mi smo je registrirali kao udrugu građana na Višem sudu u Mostaru. Na dokumentu o registraciji novo je zaglavlje, ali je ostao pečat Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Zahvaljujući ovoj udruzi, učinili smo mnogo dobra na prostoru općine Široki Brijeg, ali i šire. Nažalost, kad sam otišao iz Š. Brijega, ova se udruga polako gasila, jedino je jedan vrlo dobri i odani vozač, Milijan Mićo Mandić, nastavio raditi za bolesne u suradnji s č. s. Tješimirom Grgić, koja je kao medicinska sestra bila djelatnica Doma zdravlja u Š. Brijegu, a nakon radnog vremena 8 sati radila je za bolesnike na prostoru općine Š. Brijeg.

Odluka o ponovnom osnivanju Udruge?

– Jednom prigodom, dok je u Gradnićima bio župnik fra Marinko Šakota (sadašnji međugorski župnik), dobio sam priznanje na Danima fra Didaka Buntića za nasljedovanje fra Didakova humanitarnog rada. Tada sam u sebi čvrsto odlučio i rekao naglas pred okupljenima u Gradnićima da želim obnoviti rad spomenute udruge ovdje u Čitluku, u Brotnju, na sličan način kako je to bilo u Širokom Brijegu. Mnoge obveze u župi Čitluk i u Broćanskom dekanatu te obveze oko organizacije hodočašća u Svetu Zemlju i druga svetišta priječile su me u mojoj namjeri. No, kad sam dobio dužnost u Caritasu Biskupske konferencije BiH u Sarajevu, nakon uvodnih snalaženja i ulaska u posao, odlučio sam ostvariti spomenutu namjeru. Rekao sam sam sebi: ako mogu obavljati ovu dužnost za BK BiH, onda svakako to isto želim i moram na poseban način za svoj kraj – organizirati pomoć za potrebite – na manjem prostoru, ali učinkovitije. Mnogo mi je pomogao velikodušni pravnik g. Damir Barbarić iz Š. Brijega, koji mi je besplatno uradio Statut Udruge i obavio sve poslove oko pravne registracije Udruge.

Čemu ovakva udruga?

– Osnovali smo Udrugu koja će biti naša, za nas. Želimo da naši susjedi osjete toplinu naše kršćanske ljubavi. Ako je fra Didak Buntić u svoje vrijeme učinio do danas nenadmašeno djelo, što nas priječi da mi danas uradimo malo više dobra nego što ga činimo? Može se! A pogotovo ćemo moći ako nam se pridruži veći broj ljudi i ako nas bude mnogo.

Dužnost je članova raditi na širenju Udruge. Svaki član Udruge dužan je, po naravi stvari, raditi na širenju Udruge. To će pomoći da ona postane poznata i učinkovita. Što bude veći broj ljudi uključen u Udrugu, ona će moći bolje djelovati i obrnuto.

Glavne zadaće i ciljevi Udruge?

– Pomagati siromašnima, bolesnima i svim potrebitima! Isto tako, cilj nam je odgajati i poticati svekoliko pučanstvo na darivanje i humanitarni rad. Na poseban način želimo poticati članove obitelji i rodbinu da se brinu za svoje, a ne da to uvijek prebacuju na druge kako, nažalost, često možemo vidjeti iz djelovanja i izvješća, službenih i neslužbenih, raznih dobrotvornih udruga i ustanova.

Koji su ciljevi djelovanja Udruge?

– Prije svega, pomagati bolesnima i siromašnima; brinuti se za ugrožene svih vrsta; pomagati djeci bez roditelja ili djeci iz razorenih brakova; stipendirati najsiromašnije studente; brinuti se za nezbrinute starce i starice, posebno one koji nemaju potomstva ili su napušteni; organizirati kućnu njegu za teške bolesnike; organizirati palijativnu njegu za bolesnike; aktivirati mlade u svim navedenim aktivnostima da se odmaknu od ovisnosti; pomagati organizacijama koje se brinu o ovisnicima; pomagati fizičkim i pravnim osobama koje proizvode ekološku hranu; pomagati ekološkim udrugama i pokretima; organizirati ekološke akcije u cilju očuvanja okoliša od zagađenja.

Udruga nosi ime slavnog hercegovačkog fratra, dobrotvora fra Didaka Buntića.

– Kako je fra Didak rodom iz općine Čitluk, a Udruga upravo želi djelovati na prostoru općine Čitluk, slijedeći misli i djela velikog franjevca koji je spašavao Hercegovinu od gladi, posebice u razdoblju od 1914. do 1920. godine, razumno je bilo i Udrugu nazvati po njegovu imenu.

Stanje danas?

– Trudili smo se i trudit ćemo se da Udruga vrši svoju misiju. Trenutačno imamo na raspolaganju oko 120 električnih kreveta za bolesnike. Djelujemo mnogo šire od prostora općine Čitluk. Surađujemo s Udrugom “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada. Njima smo darovali 20-ak električnih kreveta. Darovali smo i Humanitarno-karitativnoj organizaciji “Kruh svetog Ante”, Sarajevo, deset električnih kreveta za potrebe bolesnika u Sarajevu i 16 kreveta za potrebe bolesnika u Posavini (skladište u Orašju).

Imamo i drugih medicinskih pomagala koja besplatno iznajmljujemo bolesnicima. Budući da sam ja na radu u Švicarskoj, sve upravne poslove Udruge vrši tajnik Pero Petrušić. Skladište vodi predsjednik MZ-a Dragićina Mate Stojić. Obojica rade kao volonteri.

Godišnja skupština Udruge?

– Prošle godine zbog situacije s koronavirusom nismo mogli održati godišnju skupštinu. Ove godine skupština će biti u subotu, 31. srpnja 2021., s početkom u 17 sati kod crkve u Čerinu. Članovi mogu doći i uplatiti članarinu kojom podržavaju rad naše Udruge.

Pero Zeleika / Vecernji.ba