Home Društvo Dalmacija i Hercegovina: Tako blizu, a tako daleko

Dalmacija i Hercegovina: Tako blizu, a tako daleko

SHARE

Životi bh. stanovnika nastanjenih u pograničnim mjestima uvijek su bili naslonjeni na drugu stranu, kao što su i životi onih iz susjedstva bili naslonjeni na BiH.

U mjestima koja se vežu uz Hrvatsku mnogi se nadaju kako će uskoro, bez raznih mjera, moći prelaziti granicu. Trgovci vjeruju u povratak kupoprodaje na staro. Mladi iz BiH očekuju da će normalno živjeti na Jadranu i da ih neće odbijati neki noćni klub koji ne priznaje negativne testove iz BiH, dok oni iz RH očekuju zabavu u BiH na dulje od 12 sati. Mladenci se nadaju kako neće po uzoru na neke kolege morati odgoditi planirane svadbe u salonima u Hercegovini, gdje su svadbene večere jeftinije nego u RH, piše Večernji list BiH.

Veliki strah s početka

Hoće li se život ikad više vratiti na staro. Hoće, sigurno, uvjereni su naši sugovornici, ali proces je to koji traje. Rođeni Mostarac koji živi u Splitu novinar Krešimir Milić kaže kako distanca između ljudi s obiju strana granice može biti tek povremena jer su previše naslonjeni jedni na druge. – Ova situacija u početku je uvelike promijenile živote ljudi diljem svijeta, pa tako i kod nas. Dok još nismo znali s čime se susrećemo, zbog velikog straha ili, što bi se u narodu reklo, “puhanja na hladno”, počeli smo i fazu socijalnog distanciranja koje je s vremenom počelo kopnjeti. Imali smo to razdoblje lockdowna i razdvojenosti, ali stoljećima ove dvije regije, Dalmacija i Hercegovina, uvelike ovise jedna o drugoj, pa sam mišljenja kako se stvari polako vraćaju u normalu. Još uvijek imamo neke nelogične mjere na objema stranama koje uvelike zbunjuju ljude, ali opet, svi se trude živjeti normalno. Kao primjer možemo istaknuti i ono što je bilo nakon prvog lockdowna. Obala je bila puna gostiju iz Hercegovine, a s druge strane, mladi iz Dalmacije i dalje posjećuju diskoteke preko granice, što iz navike što iz nedostatka zabave u svom kraju. Globalno pričati o tome što se drastično promijenilo, teško je bez konkretnih brojki, ali mogu kazati iz osobne perspektive kako se “stari” životni procesi i dalje odvijaju, možda u manjoj mjeri tijekom godine, ali se odvijaju. Nedavno sam i sam bio u Mostaru tijekom radnog tjedna i zatekao se u gužvi na granici po ulasku u BiH i izlasku iz zemlje, a to mi je uvijek bio pokazatelj da sve “funkcionira”. Tako da je odgovor na pitanje nazire li se zajedničko življenje, po mom mišljenju, da ono nikad nije ni prestalo. Tek smo imali te povremene stanke, ali, s obzirom na to koliko smo životima naslonjeni jedni na druge, socijalna distanca može biti tek povremena, ne i kontinuirana – zaključuje Milić.

Vjera u bolje sutra

Josip Ćorluka s Radiopostaje Grude također naglašava da se stvari dobrim dijelom vraćaju u normalu. – Protekle gotovo dvije godine svjedoci smo straha i raznih informacija oko nečega što je pogodilo cijeli svijet, pa i naša područja. U panici zbog mnogo nepoznanica vlasti su se odlučivale na razna ograničavanja, kao u ratno vrijeme, čime su se “zatvorila” i mnoga prijateljstva i životi, prebacivši način života sa stvarnoga na online. Napokon, kad je veliki broj ljudi prebolio COVID-19 te stekao imunitet, kao i imajući u vidu da su se mnogi cijepili, stvari se dobrim djelom vraćaju u normalu, ponovno lakše prelazimo granice, putujemo i družimo se. Vjerujem da će se ovo razdoblje kvalitetnijeg života nastaviti, da će Dalmatinci ponovno stvarati gužve oko hercegovačkih šoping-centara, svadbenih salona, nastaviti stvarati nova i održavati stara prijateljstva – naglašava Ćorluka.

U ovim vremenima izreka “Tako blizu, a tako daleko” postaje nam iznimno jasna.