U ovom vremenu posebno odjekuju riječi sv. Majke Terezije:
“Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s velikom ljubavlju.” Upravo ovog došašća mlada Mostarka Jelena Šutić daje nam vlastiti primjer i priliku da učinimo dobro djelo, nevažno koliko ono bilo.
Jelenu poznajemo kao studenticu teologije velikog srca, koja svakim danom usrećuje brojne potrebite obitelji, iza koje su brojne humanitarne akcije, priznanja i nominacija za Hercegovku godine. Konstantno sudjeluje na edukacijama te za sebe voli reći kako je rad s mladima ispunjava i čini sretnom te na to gleda kao na svoj životni poziv.
Uz posao, fakultet i volontiranje odlučila je osnovati i stranicu pod nazivom „Pomozi mojoj nevjeri“ na kojoj bi dijelila motivirajuće, vjerske i poticajne citate, neke svoje zanimljive trenutke, trudila se imati zanimljive goste i sl. Ljudi su to odlično prihvatili. Vremenom se stranica uključivala u humanitarne akcije i tako i sama postala humanitarna stranica.
Ovu mladu djevojku uz brojne vrline odlikuje i skromnost, te tako ističe:
„Ovdje sam najmanje bitna ja, na stranici je toliko ljudi koji se uključuju u sve akcije. Ja sam samo pokretač, pratitelji tu sve odrade. Poznajem ljude kojima treba pomoć i koji žele pomoći. Ja mogu pokrenuti akciju, ali bez tih ljudi ništa ne bih mogla.“
Stranica je osnovana prije 4 godine. Cilj stanice je pomoć jedni drugima, bilo kome, lijepom slikom, tekstom, citatom, pozitivnom pričom kako bi svima uljepšali dan. Može se naći i vjerskih stvari, jer kako Jelena kaže: „Kad je Bog na prvom mjestu sve ostalo se posloži“.
Na pitanje o humanitarnim akcijama, načinu odvijanja istih, te pronalasku potrebitih ljudi, Jelena je odgovorila:
„Do potrebitih većinom dolazim jer mi ih ljudi preporuče. Svi mi oko sebe imamo nekoga u potrebi, sigurna sam. Sve više trudnica ostaje bez posla, jednoroditeljske obitelji, nezaposleni roditelj ili oba roditelja, otkazi, bolesti… Ima svega, teški periodi ali ne i bezizlazni. Kada uvidim da stvarno nekome treba pomoć opišem situaciju, kažem što je potrebno da se skupi. I uvijek se skupi. Trudim se maksimalno da osobe ostanu anonimne, da prepoznam stvarne teške situacije i koliko toliko potaknem ljude da pomognu. Ljudima treba netko tko će ih motivirati da nekome pomognu, tu ja ne pomažem, ja ulažem samo volju, vrijeme i ponekad puno živaca. A ima stvarno puno ljudi hoće pomoći.
Niti jedna akcija nije bila neuspješna. Uvijek su sve akcije bolje prošle nego što sam mislila. Naši ljudi hoće pomoći, mislim da smo takav narod. Od novca bježim, postoje situacije u kojima skupljamo za nešto i tu se uslika i račun i apsolutno sve. Ali rijetko kad, to mi je zamorno i nemam potrebe za tim. Većinom zamolim sve da kupe i donesu i uslikam kad odnesem. I tu sam stvorila povjerenje, ljudi su prepoznali da to radim s ljubavi. Kad se umorim (jer akcija je stvarno puno i uvijek se vrti neka akcija), kad imam ispite i sl. tad je manje akcija i pratitelji su navikli na to i većina poštuje da je to moj “hobi” i da ne mogu biti 0-24 aktivna.“
Ovog došašća na stranici može se pronaći akcija koja nosi naziv „Za topli božićni dom“. Trenutno u akciji sudjeluje 376 ljudi, te se taj broj svakim danom povećava. Ljudi doniraju hranu, paketiće za djecu, higijenu, stvari za bebe. U tu akciju spada i „Dječja želja“ u kojoj djeca pišu pisma anonimno. Pisma se objavljuju i ljudi biraju pismo, tj. prave paketić za to dijete. Nekoj djeci je to prvi susret s paketićem. Ima teških priča pa zato trebamo i razumijeti zašto djeca pišu da im je želja smoki ili kroasan…
„Motivacija mi je svako hvala koje dobijem od obitelji. Svaki dječji osmjeh i svaka uspješno završena akcija. Mada bude nekada teških situacija i nerazumnih ljudi, pa često kažem da mi je zadnja akcija. Voljela bih zaista samo da što više ljudi ovo radi i da jednog dana kad ja možda izađem iz ovoga svijeta netko nastavi jer neću moći ovako čitavog života, toga sam svjesna. Završavam fakultet, nadam se nekom ozbiljnijem poslu i svim ostalim fazama koje život donosi. Nadam se da ću nekoga možda potaknuti da se on uključi u ovo sve.“
Za kraj je poslala poruku našim čitateljima i svim ljudima dobre volje:
„Mogu samo reći pomozite ako možete, ako ne možete nemojte nikome u životu odmagati. I dovoljno ste učinili.“
IZVOR: Pogled.ba