Malena Julija svijet je prvi put ugledala u Kijevu prije dva tjedna, kada je ruska invazija već počela. Hrabra majka tek rođenu djevojčicu i njezina starijeg brata odlučila je odmah odvesti daleko od strahota rata, a sigurnost je pronašla u Hrvatskoj, u Istri. Priču o dramatičnim danima koje su proživjeli Nataša je podijelila ekipom HRT-a.
Ovoj malenoj samo su dva tjedna. Rođena je dok su na Kijev padale granate. Majka Natasha, nakon noći prospavane u skloništu zgrade, morala je otići na carski rez.
– Sve su prebacili u improvizirane operacijske dvorane, u podnožju bolnice, a to vam je kao da sad ovdje postavite jedan stol, moj suprug je stajao do stola, nisam mogla dobiti potpunu anesteziju jer nisu bili sigurni hoće li je moći držati pod kontrolom, pa su mi dali epiduralnu. Bila sam prekrivena plahtom, suprug mi je samo rekao “nemoj gledati dolje”, rekla je Nataša, izbjeglica iz Ukrajine.
I na svijet je stigla Julija. U inat svim ratovima, život je pobijedio.
– Ondje su bile majke s djecom u podnožju bolnice, spavali su po podu. Imam fotografije sa suprugom, pokrivali su djecu koja su se smrzavala, dodaje Nataša.
Nije bilo vremena za plakanje. Nakon tri dana, Nataša je pokupila sina, Juliju, psa i prijatelje te krenula na put spasa. Moglo se voziti samo do 20 sati, prolazili su brojne kontrolne točke, spavali u autu, kod prijatelja, ali nakon četiri dana uspjeli su stići u Istru.
Zahvaljujući udruzi “Istra pomaže” i gospođi Meri, sada imaju siguran krov nad glavom.
– Došli su u ponedjeljak navečer, oko pola noći i nešto, tako da su, još su istraumatizirani kako se reče, malo im je teško i to, ali već se mali oslobodio, tu imam unuka pa se s unukom igraju. Danas su bili na treningu nogometa, kaže Meri Folo iz Medulina.
Jura je tinejdžer, koji seku mazi i pazi, mama Nataša brine se o svemu, otac, stric, djed i baka koji su liječnici, ostali su u Kijevu.
– Bojim se za njih, jako mi nedostaju i želim se vratiti kući, ali ne znam kada će to biti moguće.
Malena Julija više ne plače, jer ovdje nema sirena, ni rata. Jura je pronašao svoj mir, ali u srcu je samo jedno. Ja sam ovdje, ali moje srce je gdje je moj dom, dodaje Nataša.
Uz nadu da će mu se jednog dana vratiti.
