Home Život Hrvatski nogometaš donirao dio jetre majci: ‘Majka mi je dala život, a...

Hrvatski nogometaš donirao dio jetre majci: ‘Majka mi je dala život, a ja sam joj ga produžio!‘

SHARE

Robert Perić-Komšić križa datume na kalendaru, odbrojava dane kada će opet zaigrati nogomet. S treninzima je počeo, i to s ozbiljnim režimom rada. Priključen je Cibalijinoj momčadi, no trener Tomislav Radotić još uvijek ga dozira.

Iza njega je višemjesečna stanka uvjetovana utakmicom života koju je 23-godišnji napadač prošloga ožujka odigrao u Istanbulu, na klinici Memorial Bahçelievler. Ondje je, podsjećamo, podvrgnut operativnom zahvatu kojim mu je odstranjen dio jetre koji je potom transplantiran njegovoj teško oboljeloj i životno ugroženoj majci Ljiljani, pišu Sportske novosti.

– Sve je super prošlo. I operacija, i oporavak. Hvala Bogu oboje smo sada dobro, ja sam pred povratkom na teren, a mama je napokon nakon 13 godina teške borbe dobila novi život – kaže Perić-Komšić.

Stasitom napadaču proljetos je odstranjeno čak 70 posto jetre. Uoči operacije nije imao nikakve garancije o nastavku profesionalne nogometne karijere…

– Nisam mario za to. Imao sam potpuno bistru sliku rizika, ali nogomet mi je tada bio u trećem planu. Moja misija bila je jasna, da mama bude dobro. Sve ostalo bilo je manje važno ili potpuno nevažno.

RPK je u javnosti – koja je pozorno pratila razvoj situacije i osluškivala vijesti iz istanbulske bolnice – zbog svoga čina stekao status heroja. Međutim…

– U ovoj priči mama je veći heroj od mene. Ne daj Bože nikome ono što je onda proživjela u proteklih 13 godina. Imala je tri neuspjele transplantacije jetre s mrtvog donora. Propala je ideja i da živi donor bude brat Vedran čija je jetra bila masna, pa je postupak propao. Otac Nedeljko ima više od 50 godina što je uz masnu jetru jedan od dva eliminirajuća faktora za donorstvo. Rizik je bio ogroman, a mami je vrijeme istjecalo. Bila je životno ugrožena, trbuh joj se punio vodom i bilo je pitanje dana… U trenutku kada sam saznao da su sve ostale opcije iscrpljene spakirao sam stvari i odletio za Istanbul.

Operacija je bila naporna, višesatna, a kada se probudio iz narkoze na zaslonu mobitela dočekale su ga brojne poruke potpore koje su pristizale sa svih strana.

– Teško mi je pronaći prave riječi kojima bih opisao koliko je to za mene značilo u tim trenucima. Ovim putem zahvaljujem svima koji su nam dali dodatnu snagu u toj borbi.

Danas, nešto više od četiri mjeseca nakon operacije, oboje su se vratili normalnim životima…

– Mama mora uzimati terapiju, ali to za nju nije nikakva novost, jer je već godinama pod lijekovima. Meni su svi nalazi uredni, jetra je dva mjeseca nakon operacija bila gotovo u cijelosti regenerirana. Uglavnom, bježim od neke priče o herojstvu, učinio sam ono što bi vjerujem učinio svatko onaj tko je odrastao u funkcionalnoj obitelji. Meni je majka dala život, a ja sam njoj produžio.

Hoćemo za kraj još malo o nogometu, o Cibaliji?

– Naravno. Prvenstvo je tu, pred vratima, a ja osjećam da se u Vinkovcima nešto ozbiljno sprema. Jedan film u kojem će Cibalia igrati glavnu ulogu. Vjerujem da će i meni biti dodijeljena zapažena rola. Osjećam se super, pun sam motiva, raspoložen kao nikad. Ovo kroz što sam prošao dodatno me osnažilo i stvarno osjećam da sam spreman na velika djela. Prve minute mogao bih odigrati sljedećeg vikenda na turniru u Kuševcu gdje imamo generalku za prvenstvo. Jako se tome radujem. Vjerujem da ću vrlo brzo odigrati i utakmicu za bodove. Tome se radujem još i više – zaključuje Robert Perić Komšić.