Home Zanimljivosti Tekst tate iz Hrvatske: Žena i ja djeci (još) ne dajemo mobitel,...

Tekst tate iz Hrvatske: Žena i ja djeci (još) ne dajemo mobitel, ovo su naši razlozi

SHARE

U roditeljstvu neke se stvari i problemi stoljećima nisu mijenjali, a opet, svako doba nosi i određene konkretne izazove. Živimo u digitalnom dobu u kojem su naša djeca samo jedan klik udaljena od kladionice, pornografije pa čak i vršnjačkog nasilja. Kako reagirati u takvoj situaciji?

*Tekst je originalno objavljen na Facebook profilu autora. Za potrebe portala djelomično je izmijenjen i nadopunjen.

U 3. razredu osnovne škole koju pohađa moj najstariji sin samo troje djece ne posjeduje vlastiti pametni telefon (smartphone). Među njima je i on.

Supruga i ja složni smo u tome da osmogodišnjak ne treba imati mobitel uz sebe jer mu nije potreban ni iz kojeg razloga, čak niti iz neke sigurnosti (smatramo da živimo u sigurnoj i, koliko-toliko, zdravoj okolini gdje se djeca bezbrižno igraju na ulici, idu u školu bez naše pratnje te se vraćaju sami).

Neposjedovanje mobitela nastojimo kompenzirati u vlastitom domu s radom i igricama na računalu, korištenjem naših mobilnih uređaja te ostalim aktivnostima, društvenim igrama i (pogotovo) čitanjem. Ponosni smo na činjenicu da nam djeca poznaju Narniju i Međuzemlje te da u njima pronalaze inspiraciju. Sin je aktivan čitač (naučio je čitati s pet godina) te uživa u Smibu i Maku, kao i naša kćer koja već u prvom razredu osnovne zna pročitati poveći tekst. Tu su i ostale aktivnosti, sport i igranje na otvorenom.

 

No kako to već biva, zbog popriličnog pritiska okoline u 3. razredu osnovne škole (sic!), sin nam dolazi s pitanjima zašto on nema mobitel, zašto je on drugačiji od drugih i slično. Već je nekoliko puta doživio da biva isključen iz ekipe jer njegovi vršnjaci igraju igrice koje se navodno mogu igrati samo ako imaš TikTok račun (što on nema). Pokušali smo mu objasniti da kao roditelji smatramo kako je posjedovanje mobitela velika odgovornost te da on još nije spreman preuzeti toliku odgovornost na sebe. Dodali smo da će kod kuće i dalje dobivati mobitel ako mu treba za školske obaveze, a računalo za učenje, zabavu, gledanje crtića i filmova u količinama za koje smatramo da su dobre. Naš sin je to primio poprilično dobro te se, nakon još nekoliko razgovora, pomirio sa situacijom. Iznenadila nas je njegova zrelost i na to smo ponosni.

Proučio sam mnoge studije i mišljenja pedijatara o utjecaju i štetnosti ekrana koja uglavnom imaju zajednički zaključak da prepuštanje ekranu od najranije dobi uzrokuje poteškoće u mentalnom i fizičkom razvoju djeteta. U kasnijoj dobi ono uzrokuje i poteškoće u socijalnom i kognitivnom razvoju (nemogućnost vođenja razgovora, manjak koncentracije, kraća sposobnost pozornosti i razumijevanja, agresija… itd). Poznati liječnik na ovim prostorima dr. Ranko Rajović jasno je govorio o štetnim posljedicama ekrana.

Slično tvrdi i dr. Luka Maršić, ovisnolog s Klinike za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice, koji je u Podcastu Bitno.neta objasnio kako ovisnost o ekranima djecu čini emotivno nespremnima za život.

Preporuka znanstvenika i pedijatara jest kompenzacija, tj. kontrolirani pristup – zaštita mobitela, ograničavanje pristupa internetu i raznim aplikacijama, doziranje uređaja s ekranima i poticanje na fizičke i ostale aktivnosti. Zašto? Jer korištenje mobitela/računala u današnjem svijetu je stvar pismenosti, što ima smisla.

Iskustva nekih naših poznanika i prijatelja čija su starija djeca prolazila kroz slična iskustva, pokazala su nam gdje stvari mogu vrlo brzo krenuti po zlu. Neka djeca su već u 3. razredu osnovne škole bila izložena pornografiji. Često se događa da vršnjaci drugu djecu grupno teroriziraju porukama na WhatsAppu, tj. zlostavljaju ih verbalno. Naravno da mi, kao savjesni roditelji, ne želimo da naše dijete bude izloženo nemoralu i/ili da sudjeluje u zlostavljanjima.

Posebna priča je TikTok i stvaranje lažne slike o sebi na mreži već od iznimno rane dobi. Kakve će to posljedice imati na društvo u cjelini vidjet ćemo za koje desetljeće.

Osobno smo uočili velike promjene u ponašanju prije i poslije korištenja mobitela i računala. Primijetili smo da su naša djeca sklona ovisnom ponašanju po pitanju ekrana te da što im više popuštamo to je više negativnih efekata. Pitali smo se jesmo li prestrogi tj. proizvodi li naš odgoj kontraefekt. Ali kad se sve gore navedeno uzme u obzir smatram da to nije slučaj. Držimo da vrijedi pokazati karakter jer djecu je najlakše opskrbiti uređajima, “skinuti” ih s dnevnog reda te prepustiti odgoj Juhuhuu, Filipu i Zagi, RTL kockici, YouTubeu, TikToku, tj. cijelom internetu.

Da se razumijemo, ja želim da moja djeca budu informatički obrazovana i pismena te ona to već jesu. Najstariji sin programira. Također, mobitel (ili bilo koji drugi uređaj s ekranom) ne smatram zlom jer su, na kraju krajeva, sve to alati, (moj opis posla je, uostalom, biti pred ekranom cijeli dan i tipkati), ali kao i svaki alat ovisi o tome kako se koristi.

Znamo čemu služi čekić, ali s njime se čovjeka može i ubiti.