Home Život Mučili ga jer je prešao na kršćanstvo, u Hrvatskoj zatražio azil: Ne...

Mučili ga jer je prešao na kršćanstvo, u Hrvatskoj zatražio azil: Ne vjeruju mi da nisam musliman

SHARE

Soran Ghasemi, Iranac i tražitelj azila u Hrvatskoj, gostovao je u Newsroomu, emisiji N1 televizije gdje je opisao torturu kroz koju je sam prošao nakon što je s islama prešao na kršćanstvo, a komentirao je i trenutnu situaciju u Iranu gdje trenutno traju veliki prosvjedi zbog smrti dvadesetdvogodišnje Mahse Amini dok je bila u zatvoru iranske moralne policije.

“2014. promijenio sam religiju, prebacio sam se s islama na kršćanstvo”, započeo je svoju životnu priču Soran Ghasemi i nastavio:

“Iduće godine su me prvi put uhitili, završio sam 20 dana u zatvoru, tamo su me mučili, radili su mi nevjerojatne stvari, mislio sam da ću tamo umrijeti. No, pušten sam i nakon godinu dana su me uhitili još jednom jer sam dijelio Bibliju i otvorio crkvu u Teheranu. Drugi put mi je obitelj pomogla da se preselim u Tursku, napustio sam Iran 2016. Tamo sam bio četiri godine kao izbjeglica bez prava – nisam imao radnu dozvolu, osiguranje, dozvolu za putovanje po Turskoj, ništa. Sve izbjeglice u Turskoj, a i sad je tako, nemaju potporu UNHCR-a. Izbjeglice smo na papiru, ali nemamo prava. Vlasti su tad rekle da su granice otvorene i da možemo u Europu, ali nismo mogli prijeći granice. Turska vlada nas je uhitila da potpišemo papir o deportaciji jer sam pokušao prijeći tursku granicu. Nisam imao izbora, ubili bi me da su me deportirali u Iran. Triput sam prešao tursku i grčku granicu, grčka policija me triput uhitila, deportirali su me u donjem rublju. Četvrti put sam bio u jednoj grčkoj šumi, tri mjeseca mi je trebalo pješice do Hrvatske.”

Ističe da još nema status tražitelj azila: “I dalje sam izbjeglica. Radim kao električar.”

Ghasemi pojašnjava zašto se prebacio na kršćanstvo:

“Ja sam iz Kurdistana, a mi smo suni, a ne šijiti. Mi kao djeca odlazimo u džamiju gdje učimo o Kuranu, ne igramo nogomet. U džamiji sam svakog ljeta čitao o šerijatskom zakonu gdje piše da ćete umrijeti ako kažete laž. Svako sam popodne plakao pred prijateljima, susjedima, obitelji jer sam se bojao da će im bog presuditi, nisam znao zašto nas žele spaliti na lomači, zašto nas bog želi spaliti. Rođak mi je dao Novi zavjet i tamo sam našao božju ljubav, da je bog ljubav, a ne da vas želi ubiti.”

Međutim, ni u Hrvatskoj stvari ne idu lako: “Preveo sam na hrvatski sve dokumente i tražio azil. Rekli su mi da nisu sigurni da sam u Iranu bio kršćanin, rekli su da znaju jer sam se prebacio na kršćanstvo 2014., ali sam kršten 2018. u Turskoj. Pa sam ih pitao znaju li razliku između toga da ste kršćanin i krštenja. Sve sam im objasnio i rekao da imam dokument iranskog suda gdje piše da sam se prebacio na kršćanstvo, osnovao crkvu, da imam povezanost s izraelskim kršćanstvom i da moram doći na sud inače će presuditi u odsustvu. Nisu mi vjerovali.”

Hrvatska policija je Ghasemiju objasnila da može na sud ako ima problem.

“Rekao sam da radim tu, ali su rekli da to nema veze i da će otkazati radnu dozvolu. Pitam se kako možete radnika u Europi tako tretirati. Plaćam porez državi, imam i OIB, rekli su mi da imam sva prava kao Hrvat. Pitam se kako me onda mogu uhititi. Pitam se kakva je razlika između Islamske republike i MUP-a. U Iranu su me uhitili jer sam kršćanin, isto se tu dogodilo – priveli su me i rekli da potpišem dokument jer će me deportirati.”

“Ovo je prva revolucija koju je započela žena”

Govoreći o trenutnoj situaciji u Iranu rekao je da je iz istog grada kao i Mahsa Amini:

“Moja obitelj je bliska s njezinom obitelji. Trenutno ne traju prosvjedi nego revolucija, a to je prva revolucija koju je započela žena, to je važno za cijeli svijet. Ljudima je dozlogrdilo, dojadili su im populisti koji su protiv čovječnosti.”

Režim je odgovorio žestoko, prekinuo veze pa se ni Soran Ghasemi neko vrijeme nije mogao čuti s obitelji:

“U zadnjih 18 dana nisam imao vezu s obitelji. Razgovarali smo dvije minute, sve su blokirali. Ubili su 88 civila i šestero djece prošli petak, došli su iz džamije i upucali ih u glavu i leđa dok su bježali, a nisu ni prosvjedovali.