Home Vijesti Zatvorenici na mostarskim Barama uzgajaju voće i povrće

Zatvorenici na mostarskim Barama uzgajaju voće i povrće

SHARE
U mostarskom naselju Bare, okruženom zelenilom, u blizini rijeke Radobolje, nalazi se istoimena gospodarska jedinica.

Prostire se na tridesetak duluma, a u vlasništvu je Kazneno popravnog zavoda Mostar.

Na ovom imanju uzgaja se voće i povrće. Imaju i koke nosilice. Brigu o svemu vodi desetak zatvorenika, a za svoj rad primaju i simboličnu plaću. Zatvorenik sa najviše ”staža” uskoro izlazi na slobodu. Još samo da završi kiseljenje kupusa, piše Interview.ba.

Radi se cijele godine

U KPZ Mostar trenutno boravi stotinjak osoba osuđenih za različita kaznena djela. Ravnatelj ove ustanove Marijo Marić kaže da svrha zatvora nije puko zatvaranje ljudi, nego njihova resocijalizacija i rehabilizacija. Idealnu priliku za to pruža Gospodarska jedinica Radobolja.

Zatvor u Mostaru je u središtu grada, a ova gospodarska jedinica je dislocirana. Smještena u jednom od najljepših dijelova grada. Prostire se na površini od tridesetak duluma i skoro cijela je obradiva. Zahvaljujući pogodnoj klimi, radi se aktivno tijekom cijele godine. Uvijek su neke kulture zasađene. Zaista je privilegija boraviti ovdje. Radna terapija pokazala se kao jedna od najboljih mjera preodgoja i resocijalizacije osuđenih osoba, kaže Marić za Interview.ba.

Priliku za boravak izvan zatvorskih zidina, na imanju, imaju samo zatvorenici koji su to zaslužili svojim ponašanjem. Interes jeste veliki, ali su uvjeti strogi. To su osobe za koje se procijeni da neće praviti probleme i incidente, te da nisu sklone bijegu.

Trenutno ih desetak živi i radi na Radobolji. Neki s predzanjem i iskustvom, a drugi stječu znanje koje može biti korisno i nakon izlaska na slobodu.

Imanje nije za svakoga

Marić ističe kako se izmještanje na imanje može dobiti tek nakon polovine odslužene kazne.

To su ljudi koji mogu raditi, koji su prošli medicinske preglede i mogu podnijeti fizički napor, mada imamo svu neophodnu modernu tehniku, motokultivatore… Interes je izuzetno velik, ali jednostavno nije za svakoga. Najviše interesa da sačuvaju privilegiju boravka ovdje imaju osobe koje izdržavaju duže kazne. Također, moja je odluka da na gospodarskoj jedinici ne mogu biti osobe osuđene zbog spolnog odnosa s djetetom i težih slučajeva zloupotrebe opojnih sredstava, pojašnjava Marić.

Osuđenici rade uz nadzor instruktora, koji su uposlenici zatvora. Oni ih uvode u rad, posebno i zbog onih koji se ranije nisu susretali s ovom vrstom posla. Oni drugi, sa sela, znaju sve oko poljoprivrede i uzgoja voća i povrća, pa i sami budu mentori.

Cijelu godinu nešto se uzgaja. Imamo jabuke, trešnje, kajsije, višnje, šipke… Smokve su ove godine dobro rodile, pa smo ih dijelili i sada pripremamo sušenje. Imali smo čak japanske jabuke. Od povrća paprika, kukuruz, blitva, luk, mrkva, jesenji kupus. Dvije trećine zatvorenika su s područja Sarajeva i sjeverne Bosne. Oni su oduševljeni hranom zbog tih nekih proizvoda koji inače ne uspijevaju u njihovim krajevima, govori Marić.

Pomažu i drugima

Do prije nekoliko godina proizvedena hrana mogla se prodavati, a dobijeni novac ponovno ulagati. Tržište je bilo uhodano i razvijeno. Međutim, početkom pandemije koronavirusa Ministarstvo pravde FBiH ukinulo je tu mogućnost tako da se sada voće i povrće koristi isključivo za zatvorsku kuhinju. Uprava KPZ-a ima mnogo planova, uključujući nabavku koza, ali i financijska ograničenja.

Mi jedemo svoju hranu koju sami proizvedemo. Pomažemo i ustanove za socijalno zbrinjavanje kada kod smo u mogućnosti ili dostavljamo drugim zatvorima za njihove potrebe. Zaista se dosta toga proizvede, a nije cilj da se to baca, uništava ili da se manje proizvodi jer ta zemlja zahtijeva da se obrađuje kako bi ostala upotrebljiva. Imamo pedesetak koka i namjeravamo obnoviti leglo. Želja nam je da nabavimo još neke životinje zbog mlijeka, kaže ravnatelj KPZ-a Mostar.

Na PJ Radobolja trenutno borave osuđenici za različita kaznena djela – šumska krađagospodarski kriminalrazbojništvo

Jedan je pristao na razgovor za Interview.ba, ali pod uvjetom anonimnosti. Ima 53 godine i u mostarskom zatvoru zbog ubojstva proveo je više od 11 godina, od čega sedam na gospodarskoj jedinici.

Zatvorenik sa najviše ”staža”

Ja sam svakako sa sela. Držao sam krave, bavio se poljoprivredom. Što drugo na selu raditi? Tako sam se prijavio i za posao u gospodarskoj jedinici. Osuđen sam na dužu kaznu. U zatvoru je skučeno za provesti tolike godine. Kada ste zatvoreni među četiri zida, koliko god ste jaki, dođe do pucanja.

Što kažu stari ljudi, nije teška robija, teški su robijaši. Ima svega. Uglavnom su to mlađi ljudi, u svijetu droge. Meni je ovaj rad terapija. Evo, sada su mi rekli da sam svoje odradio, da odmorim ovih nekoliko mjeseci do izlaska, ali ja ne mogu. Meni je to ušlo u krv i ovdje mi fino vrijeme prođe, priča sugovornik za Interview.ba.

Iako je bilo suše, urod je dobar. U jednom plasteniku imamo još paprika. U drugom smo posadili blitvu i zelenu salatu. Salate ćemo imati već sljedećeg tjedna za branje. Krumpir smo izvadili u srpnju. Bilo ga je možda oko tri tone. Imamo jesenji kupus za kiseljenje. Mislim da će biti oko 2,5 tone. To ja radim svake godine. I sada kada to završim, izlazim.

Nikada nije bio dobar kao prošle godine. Nijedna se glavica nije pokvarila. Bude ga sve do travnja, a svakog tjedna se kuha sarma. Što se tiče krumpira i kupusa, to je i kod mene uspijevalo . To znam. Oko uzgoja rajčice i paprike nešto sam naučio. Tu treba vještine i znanja. Ne smije se ni uraniti ni zakasniti. Moraš 24 sata biti u plasteniku, otvarati, zatvarati. Može se sve spržiti za sekundu, objašnjava anonimni sugovornik.

Svi žele neki posao

Ravnatelj KPZ Mostar Marijo Marić naglašava da većina zatvorenika ne sjedi skrštenih ruku. Svima koji to žele osiguran je neki posao – u kuhinji, vešeraju…

Radna okupacija je neprevladan način rehabilizacije. Oni ne moraju raditi, ali naša je obaveza da im pružimo tu mogućnost ukoliko su zainteresirani. Radno angažirani zatvorenici imaju pravo na jedan dodatni obrok, užinu. Također, primaju i plaću koja je u prosjeku oko 200 maraka. Neki taj novac troše u zatvorskoj kantini, a neki šalju obiteljima, zaključuje Marić u razgovoru za portal Interview.ba.