Na samom ulazu u dvorište sanskog umirovljenika Ilijaza Huremovića nalazi se nekoliko visokih stabala sa ogromnim ovalnim listovima ravnog oboda. Kako u razgovoru otkrivamo, radi se o banani – biljci koja nipošto nije karakteristična za bosanskohercegovačku, pa čak ni evropsku floru. No, džinovske dimenzije nisu jedina interesantna pojava na ovoj tropskoj voćnoj vrsti. U sjeni listova smjestila se cvast sa već prepoznatljivim zamecima plodova.
“Bananu sam posadio 2018. godine i to samo jednu sadnicu, a od tada se sama proširila, pa ona danas ima nekoliko velikih izboja visine skoro četiri metra. Ove godine je po prvi put procvjetala, ali prekasno. Uskoro će hladnije temperature, pa nije realno očekivati i da ću ubrati domaću bananu“, kazao je Huremović za Agroklub.
Naš sugovornik ističe da je najbitnije sačuvati biljke od izmrzavanja tokom predstojećih zimskih mjeseci.
“Sada kada noći postaju hladnije listovi brzo propadaju. Već nakon prvog mraza vrhovi se počnu sušiti, a kada potpuno odumru ja skraćujem stabljike na visinu od oko metar. Tako skraćene stabljike omotavam plasteničkom folijom koja ih štiti od hladnoće do proljeća iduće godine.”
Relativno blage zime proteklih godina pogodovale su sanskoj banani, koja se svake godine iznova brzo regenerira zahvaljujući dubokom korijenu. Tokom ljetnih mjeseci domaćin redovno i obilno zalijeva stabla, obično predvečer, pošto se radi o tropskoj vrsti sa velikim zahtjevima u pogledu vlage.
Egzotika u dvorištu
I smokve su već neko vrijeme prisutne u kontinentalnim predjelima Bosne i Hercegovine, gdje ranije nisu opstajale zbog surovih zimskih uvjeta. Najčešće se sadnice prenose sa juga zemlje iz toplijih krajeva, a nerijetko ih i entuzijasti razmjenjuju između sebe.
Iako ima samo jedan grm smokve Huremović od ljetos konstantno bere plodove ove voćne vrste.
“Ove godine sam nabrao toliko smokava da su me prijatelji i poznanici počeli nagovarati da počnem praviti pekmez i slatko od smokava“, u šali otkriva naš sugovornik.
U drugom dijelu dvorišta, pored šadrvana raste impozantan kivi, doslovno okićen plodovima. Njegovo mjesto je ranije zauzimalo grožđe koje je pružalo hlad tokom ljetnih mjeseci, a pošto se kivi odlično razvijao na tom mjestu, grožđe je ipak premješteno.
Huremović je posadio dvije sadnice, po jednu muškog i ženskog cvijeta, bez nekog naročitog rasporeda. Naglašava da je svaka aktivnost u vezi s ovim kulturama eksperimentiranje, a u nedostatku kvalitetnije literature, oslanja se samo na ono što pročita na internetu.
“Kivi je odlično rodio, ali su plodovi dosta sitni, vjerojatno zato što sam prošle godine zakasnio sa rezidbom. To ću morati bolje isplanirati ove godine”, naglašava, te dodaje kako se nada skoroj berbi.
“Plodove bih trebao uskoro obrati, ali čekam mraz pošto sam čitao da se tek poslije toga može brati. Desetak dana nakon berbe plodovi moraju odležati u gajbama, a onda su spremni za konzumaciju”, otkriva nam sugovornik.
