Depresija i anksioznost riječi su koje sve češće čujemo, društvene pojave o kojima sve više govorimo, borba koja nam se nekada čini tako neravnopravnom.
Zato će 24. studenoga u 18 sati u kinodvorani Posušje stručnjaci: magistra kineziologije Ana Marija Penava, profesor Jozo Kolobarić i prof. dr. sc. Miro Klarić govoriti o ovim važnim društvenim pitanjima.
Stoga smo u razgovoru s organizatoricom Anom Marijom Penavom doznali što ju je potaknulo da organizira ovakav događaj, a u sklopu kojeg će biti prikazan i kratkometražni film koji je njezina ekipa priredila.
Predstavljanje filma
– Već šest godina aktivno radim u svom fitness-centru s velikom skupinom ljudi različite dobi. U svom poslu imala sam priliku susresti različite profile ljudi. Neki od njih su svojom pojavom na mene ostavljali snažan dojam. To su upravo bili oni borci koji su, kada se spuste kulise, u svoja četiri zida vodili velike borbe. Shvatila sam, radeći s ljudima, da depresija i tjeskoba uzimaju sve više maha u našem društvu i ne biraju ni datum ni godinu rođenja. Vidjela sam da ljudi pate. Potaknuta svime što sam uočila u ovih nekoliko godina života i rada, odlučila sam organizirati projekt kojemu je cilj skinuti stigmu s mentalnih bolesti te na neki način poručiti onima koji pate da nisu sami. Nadam se da će naš kratki amaterski film probuditi u ljudima emociju koju smo, nažalost, pomalo izgubili – govori nam Ana Marija u uvodu.
Nažalost, vidimo brojne tragedije u BiH, a ovo bi trebala biti jedna od rekordnih godina po broju samoubojstava. Što nam se događa, pitamo Anu Mariju.
– Statistike nam, nažalost, ne idu u prilog posljednjih godina. Kao čovjek, mislim da nam nikada kao u ovim vremenima nije nedostajalo empatije i razumijevanja za druge. Postajemo sebično društvo, gluho za mnogo toga. Kao da se događa svojevrsna difuzija odgovornosti, pustili smo da se sve odvija nekako samo od sebe, kao da će sve odraditi netko drugi. Znate kako nekada prođemo pored otpadaka na podu s mišlju da će netko drugi to pokupiti. Isto tako prolazimo pored mnogih kojima je potrebna pomoć, ali smatramo da će im pomoći netko drugi. Ne smijemo prestati vjerovati u to da kao pojedinci uistinu možemo činiti ogromne promjene. Pa čak i malim promjenama u vlastitom ponašanju i odnosu prema drugima mijenjamo nešto u društvu.
Recimo, za početak, osmijeh umjesto kritike može napraviti puno toga – kaže nam. Nažalost, i u posljednje vrijeme vidimo koliko su ismijavanje, omalovažavanje i igranje sa sudbinama ljudi opasni.
– Smatram da ovoj temi treba dati puno više medijskog prostora. Treba raditi projekte podizanja svijesti o navedenom problemu, ciljano u skupinama u kojima se ova vrsta nasilja najčešće događa (osnovna, srednja škola i sl.). Mi smo kao društvo podbacili. No, želimo li promjenu, odnekud moramo početi. Sa svojim suradnicama počinjem jednu lijepu priču koja će, nadam se, ljudima malo otvoriti oči. Ako krenemo s mišlju da ćemo sada zasukati rukave i mačem sasjeći sve loše na ovome svijetu, bojim se da ćemo se, poput Don Quijotea, boriti protiv vjetrenjača.
Protiv lošeg se ne bori uništavajući ono loše, protiv lošeg se bori čineći dobro, čineći prave stvari. Pa u tom duhu pokušajmo djelovati kroz dobre stvari, lijepe priče i projekte – naglašava.
Jednu od najpoznatijih fitness-trenerica u Hercegovini pitamo i koliko takav oblik rekreacije pomaže da se osobe bolje osjećaju.
– O pogodnostima tjelesne aktivnosti na ljudsko zdravlje mogli bismo unedogled. Brojna znanstvena istraživanja navode upravo tjelesnu aktivnost kao važan mehanizam u borbi protiv raznih fizičkih i mentalnih bolesti. Tjelesna aktivnost povećava brzinu i frekvenciju izlučivanja serotonina – hormona sreće u mozgu. Dakle, vježbanje vas čini sretnijima, znanstveno dokazano. No, ne smijemo zaboraviti da tjelesna aktivnost nije isključivo odlazak na neki organizirani oblik vježbanja, brza šetnja u prirodi na svježem zraku također je jako kvalitetan oblik rekreacije koji može imati mnoge koristi za zdravlje. Budite aktivni, nemojte tražiti izlike. Tijelo, a i misli će vam biti zahvalni – kazala je.
Nije sramota biti bolestan
U posljednje tri godine svašta se dogodilo, pa pitamo Anu Mariju što je primijetila u svome poslu u vremenu koje na sve nas utječe, uglavnom nepovoljno.
– Osoba sam koja uvijek grebe ispod površine. Uvijek promatram ljude, osobito one koji dolaze u moj fitness-centar jer se s njima susrećem svaki dan i ne sviđa mi se ono na što su mi uputila moja promatranja posljednje tri godine. Suvremeni je čovjek postao depresivan i vjerujte mi da je to neosporiva činjenica. Suvremeni je čovjek postao žrtva vlastitog napretka te žrtva nepovoljnih okolnosti koje su nas pratile posljednjih godina. Ali, kao vječni optimist, vjerujem da nam, ako se malo trgnemo i uzmemo neke stvari u svoje ruke, stižu bolja vremena – ističe.
Poslala je poruku i ranjivim osobama kako izići iz teške situacije, depresije i anksioznosti.
– Svima koji se trenutačno bore s navedenim stanjima želim reći kako je cilj projekta koji radimo poručiti im da nisu sami. Postoje stručne osobe kojima se mogu obratiti za pomoć jer svijest o problemu je prvi korak prema rješavanju problema. Nije sramota biti bolestan, dotaknuti dno, jer postoji jedna dobra stvar kod toga kada ste na dnu, a to je činjenica da vam preostaje samo jedan jedini put, a to je put prema gore – zaključila je Ana Marija Penava.•
