Home Zanimljivosti Neki ljudi ne razlikuju lijevu i desnu stranu. Znanstvenici objašnjavaju zašto

Neki ljudi ne razlikuju lijevu i desnu stranu. Znanstvenici objašnjavaju zašto

SHARE

Zvuči kao djetinjasta pogreška, ali iznenađuje broj odraslih koji često ne razlikuju lijevu i desnu stranu, a znanstvenici tek sada počinju shvaćati zašto se to događa.

Kada je britanski neurokirurg Henry Marsh sjeo pored kreveta svog pacijenta nakon operacije, imao je tešku zadaću: morao mu je prenijeti lošu vijest da je pogriješio. Pacijent je imao ukliješteni živac u ruci zbog čega je morao na operaciju, tijekom koje je Marsh slučajno otvorio živac na krivoj strani njegove kralježnice, prenosi N1.

Liječničke greške često se tiču obavljanja operacija na krivoj strani tijela: davanje injekcije u krivo oko, biopsija krive dojke. Ti događaji pokazuju nam da, iako mnogi od nas još kao mali naučimo razlikovati lijevo i desno, neki, i u odrasloj dobi, još uvijek ne svladaju to, piše BBC.

Za neke od nas je razlika lijevo-desno jednostavna kao i razlika gore-dolje, no značajna manjina – otprilike jedan od šest ljudi, kaže nedavna studija – ne može brzo raspoznati lijevu stranu od desne. Čak i oni koji vjeruju da nemaju problema mogu pogriješiti ako ih nešto ometa.

“Nitko neće pogriješiti pri izjavi da je nešto ispred ili iza, gore ili dolje,” kaže Ineke Van der Ham, profesorica neuropsihologije na sveučilištu Leiden u Nizozemskoj. No razlikovanje lijeve i desne strane je nešto drugo, dodaje. “Stvar je u simetriji, ako se okrenete, sve će biti na suprotnoj strani. To je ono što ljude buni.”

Razlikovanje lijeve i desne strane zapravo je poprilično kompleksan proces, u kojem sudjeluje naše pamćenje, jezik, vizualno i prostorno procesuiranje, kao i mentalna rotacija. Istraživači tek sada počinju shvaćati što se točno događa u našem mozgu dok pokušavamo razlikovati lijevo od desnog i zašto je ta radnja za neke vrlo jednostavna, a za neke predstavlja izazov.

“Neki pojedinci to mogu učiniti bez razmišljanja, automatski,” kaže Gerard Gormley, liječnik i klinički profesor na sveučilištu u Belfastu u Sjevernoj Irskoj. “Drugi moraju proći određeni proces.

Kako bi razumio što se događa pri tom procesu, Gormley i njegovi kolege proveli su istraživanje na studentima medicine gdje su ispitali njihova iskustva u razlikovanju lijeve i desne strane.

“Prvo se morate orijentirati u sebi,” objašnjava Gormley. Ako se to ne dogodi automatski, neki sudionici opisali su kako koriste razne trikove – prstima oblikuju slovo L, prisjećaju se kojom rukom pišu ili sviraju gitaru. “Neki ljudi koristit će tetovaže ili piercinge koje imaju.”

Potom morate dokučiti koja strana je lijeva ili desna iz tuđe perspektive, što znači da se morate mentalno rotirati kako biste gledali u istom smjeru kao i druga osoba.

“Ako gledam u nekog, moja lijeva ruka bit će na istoj strani kao i njegova desna,” kaže Gormley. “Ta ideja mentalnog rotiranja stvara dodatni sloj komplikacija.”

Druga istraživanja su pokazala da je ljudima lakše procijeniti prikazuje li neka slika lijevu ili desnu ruku ako zamisle rotaciju vlastitih ruku.

Istraživanje koje su objavili Van der Ham i njeni kolege 2020. pokazalo je da oko 15 posto ljudi kaže da imaju problema s razlikovanjem lijeve i desne strane. Gotovo polovica od 400 sudionika u studiji rekli su da koriste trikove s vlastitim rukama kako bi si pomogli u identificiranju koja strana je koja.

Istraživači su koristili takozvani Bergenov test razlikovanja lijeve i desne strane, kako bi bolje shvatili kako ti trikovi funkcioniraju. Sudionici su gledali u crteže čovečuljaka i sprijeda i straga, s rukama u različitim pozicijama, i morali odrediti koja ruka je lijeva, a koja desna.

“Čini se jednostavno, ali poprilično frustrira ako morate to napraviti na stotinu crteža što brže možete,” kaže Van der Ham.

U prvom eksperimentu, sudionici su sjedili s rukama na stolu.

“Mnogo je ovisilo o tome kako su crteži izgledali,” objašnjava ona. “Ako ste gledali u crtež potiljka, čovječuljak je gledao u istom smjeru kao i vi, što znači da ste strane mogli odrediti mnogo brže i točnije.”

Ako je na crtežu čovječuljak prikazan sprijeda s prekriženim rukama, sudionici su također bolje reagirali.

“To nam govori da je tijelo zaista uključeno u cijeli ovaj proces,” kaže Van der Ham.

Nije jasno zašto svi nemaju podjednake vještine razlikovanja lijeve od desne strane, iako istraživanja pokazuju da asimetrija tijela može imati veze: što vam je tijelo asimetričnije, na primjer po pitanju dominantne ruke, to će vam biti lakše razlikovati lijevu stranu od desne.

“Ako je jedna strana vašeg mozga malo veća od druge, imat ćete više uspjeha pri razlikovanju lijevog od desnog,” kaže Gormely.

No to također može biti nešto što smo naučili u djetinjstvu, dodaje Van der Ham. “Ako pustite djecu da sami šetaju ispred vas i donose odluke o smjeru, imat će bolju prostornu orijentaciju kasnije u životu.”

Iako je mnogo svakodnevnih situacija gdje je važno razlikovati lijevo od desnog, u nekim situacijama to je od životne važnosti. Neurokirurg Marsh s početka članka uspio je ispraviti svoju grešku, no ako bi kirurg izvadio krivi bubreg ili amputirao krivu nogu, na primjer, posljedice bi bile tragične.

Medicina nije jedino polje gdje takve greške mogu praviti razliku između života i smrti: moguće je da je potonuću Titanica pridonijela činjenica da je kormilar brod okrenuo u krivom smjeru.

I dok neki ljudi moraju uložiti više truda u razlikovanje lijeve od desne strane, svatko od nas može pogriješiti, kaže Gormley i dodaje da se nada kako će svijest o tome koliko je lako pogriješiti umanjiti stigmu koju osjećaju oni koji s tim imaju problema.

“Kao zdravstveni djelatnici, mnogo vremena provodimo označavajući prostorne orijentacije: proksimalno, distalno, superiorno, inferiorno… ali ne obraćamo previše pozornosti na lijevo i desno,” kaže on. “Zapravo je od svih prostornih orijentacija upravo ta najkompleksnija.”