Home Društvo Dubravka Pešorda: Osmišljavam nove edukacije, pišem priručnike, a želim i nastaviti s...

Dubravka Pešorda: Osmišljavam nove edukacije, pišem priručnike, a želim i nastaviti s kvizovima

SHARE

Manje od 30 godina trebalo joj je da postane jedna od najpoznatijih psihologinja u okružju, a proteklih dana svi su je zamijetili i na popularnom kvizu “Potjera” gdje je pokazala zavidnu razinu znanja i s kolegom osvojila ukupno 28 tisuća eura. Ona je Dubravka Pešorda, po ocu Gruđanka, po majci Ljubušanka, a trenutačna joj je adresa Split, gdje joj se brojni obraćaju za pomoć.

Ekipa Večernjeg lista s njom je napravila intervju neposredno nakon uspjeha u Potjeri te smo prokomentirali brojne teme, od nastupa na kvizu do života u vremenu pandemije, potresa, ratova…

Večernji list: Prihvatili ste veću ponudu i na kraju u popularnoj Potjeri uzeli 28 tisuća eura. Znanje, jasno nam je, imate. No, odakle hrabrost?

– Mali ispravak: timski smo uzeli 28.000 eura, što dijelimo napola, tako da sam uzela 14.000 eura. Hrabrost za prijavu najviše je došla iz znatiželje; oduvijek su me zanimali kvizovi i općenito učenje o različitim temama te sam se dugo pitala kako bi bilo okušati se i pred kamerama. Prvu prijavu poslala sam baš u božićno vrijeme 2021. godine i otada nastupila tri puta, pa možemo reći da je ovo treća sreća. Hrabrost na licu mjesta je već druga stvar i rekla bih da nju daje odlično ozračje na snimanju, ali najviše suigrači. Borko je fantastičan kvizaš, što je bilo jasno vidljivo u emisiji, ali i fantastičan čovjek te je uz njegovu prisutnost sve bilo lakše. Dogovarali smo se, bodrili se, međusobno smirivali i zajedničkim snagama uspjeli. Za mene je bila treća sreća, za njega šesta. Kad to pomnožimo, dođemo do svojih 18 koraka.

 

Večernji list: Kako ste pobijedili tremu? Ipak vas gledaju iz nekoliko država, a uvijek postoji ono što nas sve koči, da ne padnemo na nekom banalnom pitanju.

 

– Kao psihologinja znam da se tremu ne treba pobjeđivati – ona nam nije neprijatelj, već je tu da nas pripremi na stresan događaj. Razbuđuje nas, fokusira, aktivira cijelo tijelo. Problem nastaje kad se silom pokušavamo riješiti treme, boreći se protiv samih sebe, što ne može ispasti dobro. Osvještavanje treme, osjećanje vlastitog tijela, duboko disanje i fokus na prijateljska lica u okolini sastojci su sigurnosti. “Potjera” se snima već deset godina i što god se moglo dogoditi, dogodilo se nekom i već je viđeno – od toga da pogriješimo pitanje iz struke, da pritisnemo krivi gumb na pitanju na kojem znamo odgovor, da ne odgovorimo ni na jedno pitanje točno… Sve se dogodilo i svi su preživjeli. Nema srama, nema straha – na kviz se dolazi igrati.

Večernji list: Da se malo vratimo struci. Hercegovinu ste zamijenili životom preko granice. Kako je u Splitu, što konkretno radite?

– Hercegovinu sam zamijenila Zagrebom, a Zagreb Splitom. Trenutačno u Splitu imam privatnu praksu s pet zaposlenih u kojoj pružamo usluge psihološke procjene i psihološkog savjetovanja djece, mladih i odraslih. Moj rad je primarno s odraslima, a organiziram i vodim brojne stručne edukacije.

Večernji list: Pandemija, potresi, rat…, kao da je vaš sadašnji sumještanin Petar Grašo nagovještavao ovo doba pjesmom “Volim i postojim”. Pa je li recept za ovo doba voljeti i postojati?

– Često kažem da ne možemo utjecati ni na pandemije, ni na ratove, ni na elementarne nepogode, samo na sebe i na svoju okolinu. “Volim i postojim” tu je, zapravo, odlična mantra jer ono što nas drži živima i mentalno zdravima upravo su dobri, bliski odnosi s voljenim ljudima. Jedni drugima dajemo sigurnost, potvrdu osjećaja i doživljaja; proživljavamo ista iskustva i to nas povezuje. Stoga, definitivno mislim da je važno održavati odnose s ljudima s kojima nam je ugodno, umjesto da se osamimo u svojoj muci i svom strahu.

Večernji list: Sada ozbiljno, kako smo uopće preživjeli ovo vrijeme i kako nastaviti u skladu s njim s obzirom na to da još traje?

– Jedna od stvari koju nam je najteže podnositi u životu je neizvjesnost. Kad možemo planirati, osjećamo se bolje i sigurnije, a u ovom razdoblju koje traje već gotovo tri godine upravo nam je to bilo oduzeto. Kako smo preživjeli, vjerojatno ne znamo ni sami – ali išli smo dan po dan jer nismo mogli drugačije. Svaki dan su izlazile nove mjere, nove statistike koje su nas zbunjivale. Nakon potresa bilo je puno aplikacija koje su dojavljivale o potresima, a kojima smo pokušali dati sebi neku razinu predvidljivosti. Slično radimo i s ratovima, raspravljajući, analizirajući, povlačeći paralele između ovog rata i onih koji su nam poznati, pokušavajući pronaći neki uzorak da predvidimo hoćemo li biti sigurni ili ne. Ulažemo veliku količinu energije u to, što nas iscrpljuje, a ne daje nam ono što tražimo. Globalne sigurnosti nema – i važno je da se fokusiramo na onu koju možemo dobiti u svojoj okolini, od svojih ljudi.

Večernji list: Pučanstvo, bilo BiH bilo Hrvatske, sve više poseže za lijekovima (za smirenje i slično). Koliko je to pametno?

– Lijekovi, ako ih propisuje stručnjak i ako se piju po uputama, prijatelji su nam i ne mislim da u njima, samima po sebi, ima išta loše. Ipak, ono što je važno jest da lijekovi ne mijenjaju situaciju koja nas je i dovela do teškoća s mentalnim zdravljem, već su samo kolut za spašavanje – pomoći će nam održati se na površini dovoljno dugo dok ne dođemo do odgovarajućeg kopna, no ne možemo ostati živjeti na njemu. Zbog toga je važno doći i do konkretnih promjena u životu, bilo kroz psihoterapiju, kroz koju možemo riješiti određene štetne obrasce koje smo stekli kroz život, bilo kroz donošenje nekih važnih, a često i bolnih odluka koje idu u našu korist.

Večernji list: Opće zdravlje djeluje izuzetno loše, a psiha je na to jako utjecala. Kako izliječiti glavu?

– Najvažnijim prvim korakom prema “liječenju glave” smatram svjesnost – samih sebe, svoga tijela, svojih emocija i reakcija na određene osobe i događaje. Emocije umu služe istoj stvari kao i bol tijelu – pokazuju nam što nam može štetiti i što bismo trebali izbjegavati, samo ako ih želimo poslušati umjesto potiskivati.

Večernji list: Planovi za budućnost? Odnose li se možda na prijavu u kviz “Tko želi biti milijunaš” ili ćete se uglavnom baviti strukom? – Planovi za budućnost su uglavnom vezani uz struku; osmišljavam neke nove edukacije za stručnjake, što mi je posebna strast, te pišem nekoliko priručnika. “Tko želi biti milijunaš” trenutačno mi nije u planu jer takav, sporiji format kviza nije baš u skladu sa mnom, ali svakako bih željela nastaviti baviti se kvizovima, bilo kao natjecatelj bilo kao sastavljač.

Večernji list: Primijetili smo na društvenim mrežama da ste darovali desetke knjiga. Pa za kraj, što ste posljednje pročitali i kakvu biste pouku kroz tu knjigu prenijeli čitateljima ovog intervjua?

– Tako je. Potaknuta davno pročitanom knjigom “Čarolija pospremanja”, koja će vam promijeniti život, počelo je raščišćavanje i zadnje police koju nisam dotakla, a to je bila ona s knjigama. Sve sam ih sretno udomila i nadam se da će uveseljavati nove ljude. Trenutačno čitam “Gledanje u sunce” američkog terapeuta Irvina Yaloma, koja govori o strahu od smrti, prisutnom kod svih ljudi. Knjigu najbolje sumira jedna rečenica iz nje: “Što je vaš život neproživljeniji, to je veća vaša tjeskoba od smrti. Što više ne uspijete doživjeti svoj život u potpunosti, to ćete se više bojati smrti.” Tako da, s Yalomom, poručujem – živite. Onako kako želite, kako vam odgovara. Usudite se napraviti stvari o kojima maštate.