Nekada, dok se u Hercegovini obrađivalo puno više zemlje nego danas, pravilo je bilo da se oko svake njive, čak omanjeg vrta kočepari raštika. Ta vremena su očito prošlost, danas se raštika može vidjeti u okućnicama i u plastenicima. U plastenike se sadi za prodaju, a i proizvodni ciklus je nešto duži oko pola godine intenzivne berbe. Glavnina raštike koja stiže na tezge čapljinske veletržnice u Tasovčićima, stiže iz čapljinskih plastenika. U jednom od njih nabasali smo na gospođu Dariju Jović, iz Višića koja je na našu opasku o nižim cijenama raštike od očekivani kaže:
„Cijena raštike ove godine je puno slabija nego prošle godine. Uzrok, u početku toplo vrijeme i u Bosni, i kod nas. Zahlađenje početkom mjeseca podiglo je cijene manje-više sve zeleni, dok je raštika ostala na istoj razini, Vjerojatno je to zbog platežne moći svi znamo koliko je sve poskupjelo, a uz dobru raštiku ide i meso, iseljavanja… Teško je, ali mi uporni se i dalje borimo, do kada i kako to nitko od nas ne zna.“, kaže gospođa Darija, te na opasku da se raštika primjerice 2017. godine u veljači tržila od 5 do 7 KM, koju godinu prije „išla“ je i do 10 KM, kakva je trenutačno cijena?
„Trenutačno je 2 do 2,5 KM. Te visoke cijene bile su u godinama kada smo izišli iz recesije, standard se poboljšao, raštike je bilo malo, nije se toliko sadilo kao ove i ovih godina. Međutim, vrijeme se promijenilo, ljudi su se promijenili, standard se promijenio.”
Kažete povećala se sadnja raštike, je li uzrok tome i skup repromaterijal, proizvodnja raštike je ipak manje zahtjevna?
Ulog je manji nego za neke druge kulture, mada je i njezina proizvodnja poskupjela, kroz gnojenje i obradu zemljišta. Ako ne pripremite zemlju kako treba, ne možete ni očekivati neke prinose. Ulaganju su strašno velika, općenita u sve, u raštiku kako sam već rekla, nešto manja, u odnosu na papriku, paradajz ili kalemljeni krastavac, a na sve utječe i standard, dio ljudi polako diže ruke od poljoprivrede, traže izlaz na nekoj drugoj strani.
Za razliku od većine drugih kultura za raštiku je kažu, dovoljan i stajski gnoj?
Da, da općenito ljudi se u posljednjih godinu dana okreću većinom stajskom ili ovčjem đubretu, jer je ovaj repromaterijal, kemijski, strašno poskupio i do sto posto, čak i 200 posto, tako da se proizvođači preispituju – ima li smisla ulagati u poljoprivredu, a osim toga tu je i uvoz. Uvoz nas sviju dere, jednostavno dere. Izgleda da država ima više koristi od uvoza nego od nas koji se bavimo proizvodnjom, a znamo ako je seljak, odnosno poljoprivreda dobrostojeća, da je i država dobrostojeća.
Uz raštiku što vi još uzgajate, odnosno što ste uzgajali, vidimo plastenik bi trebalo ponovo prekriti?
Da, da trebalo bi i to ćemo uskoro odraditi. Uz raštiku sadimo blitvu, papriku i krastavac.
Kažu proizvodnja paprike je složena, zbog bolesti, a time i skupa?
“Jeste, to su nematode, trips…, treba puno repromaterijala i zaštite, ali evo naučili smo se boriti sve ove godine, pa ćemo i dalje.“, odlučno na kraju razgovora kaže gospođa Darija Jović.
Prema riječima gospođe Jović koja nije pristala na fotografiranje, raštiku je počela brati u studenom prošle godine, a brat će se do travnja, eventualno početka svibnja, kad joj prolazi sezona. Što se tiče profitabilnosti proizvodnje smatra da kad se podvuče crta nešto će i ostati, jer „radimo sve sami“, naglašava gospođa Jović.
Inače, moguće da je relativno niskim cijenama raštike kumovala povećana proizvodnja, s obzirom da su ulaganja ipak manja nego za druge kulture.
Tekst: D. Musa
Foto: Studio “Musa”