Home Život Emotivan susret nakon tri godine: Organ Brankinog sina spasio Nihadi život

Emotivan susret nakon tri godine: Organ Brankinog sina spasio Nihadi život

SHARE

Darivanje organa ne poznaje vjeru, naciju, boju kože i granice. Potvrdio je to i jučerašnji susret dviju žena, majki, koje su se prvi put susrele, ali nakon toga sklopile i životno prijateljstvo.

Branka i Nihada jučer su se prvi put srele u Zvorniku. Prošle su tri godine otkako je jetra mladog Stefana donirana Nihadi i tako joj spašen život.

Stefan je želio da se njegovi organi doniraju

Početkom 2020. godine 21-godišnji Stefan je poginuo u nesreći, nakon čega je bio u komi. Bez obzira na ogromne napore liječnika, proglašena je moždana smrt. Obitelj Vasiljević nije ni slutila da će do toga doći, ali su imali priliku ispuniti Stefanovu želju, koji im je u jednom od razgovora rekao da želi da mu se organi doniraju ako mu se nešto dogodi.

“To je presudilo u odluci njegove majke Branke i njezina supruga da odobre doniranje organa. Naravno, nakon njihovog odobrenja, uslijedilo je vađenje organa i poziv pacijentima koji su na federalnoj listi čekanja i koji se vode pod šiframa. Tkivo donora se tipizira, uspoređuje s pacijentima na listi čekanja, podiže se šifra i upućuje se poziv za transplantaciju. Između ostalih, tu je bila i Nihada iz Kalesije, koja je imala tešku bolest jetre. I zapravo je ona dobila jetru ”, rekao je za N1 Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, koja je organizirala skup.

Žuljević je na društvenim mrežama objavio i fotografiju susreta, a kako nam je rekao, procedura da se Nihad i Branko upoznaju malo se odužila.

“Nakon tri godine Branka je zapravo smogla snage potražiti moguće primatelje organa, a kako imamo Udrugu koju prati stvarno veliki broj ljudi na Facebooku, došla je osobno do mene i pitala mogu li doći do tih ljudi u određeni način. Znam da je to također protuzakonito jer se te informacije obično ne daju. Naravno, pokušao sam legalnim putem preko liječnika koji su odbili, što je sasvim u redu, nije bilo problema. Nakon toga, zahvaljujući mojim prijateljima u Tuzli, uspjeli smo doći do Nihade i bila je samo stvar njene volje i želje. Da nije htjela upoznati Branka, sve bismo to prekinuli. No, kada je u pitanju situacija da se i darivatelj i obitelj darivatelja i primatelj žele susresti, to je svakako moguće. Kada sam Branki rekao da smo pronašli Nihadu, bila je presretna., istaknuo je Žuljević.

Nihadu i Branku spojile su tužne sudbine

Kada se taj susret konačno dogodio, Branka je osjetila nevjerojatnu sreću.

“Bilo joj je fascinantno biti u blizini osobe koja je imala Stefanovu jetru. Ovo su neopisivi osjećaji, a nakon objave njihovog susreta na društvenim mrežama, po komentarima sam mogao zaključiti da se Branka konačno vratila na osmijeh kakav je imala prije Stefanove smrti. Sretna je što je nekome pomogla i što Stefan i dalje proživljava te ljude. Branku ne poznajem, ali se iz svake njene riječi vidi koliko joj je zapravo bio važan taj susret s Nihadom ”, dodao je Žuljević.

Nihada i Branka spojile su gotovo iste tužne priče. Sudbina je htjela da jetra mladog Stefana dobije Nihada, koja je i sama izgubila dijete u nesreći.

“Te tužne priče su ih spojile, ali po fotografijama se vidi da je stvoreno veliko prijateljstvo. To je tipičan primjer kako iz tragedije može nastati lijepa priča. Čak i kad nekoga izgubite, možete mu produžiti život. Stefan i dalje živi u nekome ko je dobio jetru i bubrege, a ovo je i svojevrsna nagrada za same roditelje koji su tako odlučili. Opet im nije bilo teško odlučiti se jer je Stefan izrazio želju za životom, a to je da donira svoje organe. A kada govorimo o darivanju organa, važno je da je obitelj o tome informirana i da znaju vašu želju. Svjetske statistike pokazuju da kada razgovarate s obitelji o darivanju organa, oni u 80 posto slučajeva pristaju na darivanje, a ako se o tome ne razgovara, taj postotak je manji od 30 posto., kazao nam je Žuljević.

Godišnje se u BiH obavi oko osam transplantacija

Žuljević je i član Upravnog odbora donorske mreže u BiH pa nam je iznio podatak da je u BiH 2016. i 2017. godine bilo više transplantacija organa od mrtvih donora nego što je to slučaj danas.

“Nitko me ne može uvjeriti da je svijest ljudi o tome tada bila veća nego sada. Već smo imali koordinatoricu u KBC-u Zenica Nerminu Rizvanović koja je znala na pravi način i po pravilima pristupiti obitelji i ona dobili suglasnost obitelji i spasili smo živote. Sada imamo 11 koordinatora u Federaciji BiH i čisto sumnjam da se razgovara s obiteljima jer me nitko ne može uvjeriti da ne možemo imati jednu ili dvije suglasnosti. Prošla je godina i pol bez ijednog preminulog donora. Doniranje organa više nije tabu tema, ljudi su svjesni što se time postiže “, rekao je naš sugovornik.

Kaže da Hrvatska prednjači u tom procesu kada je riječ o zemljama regije.

“Godišnje se u toj zemlji uradi više od 300 transplantacija, au BiH oko osam, uglavnom od živih donora. No, pravi izvor organa su preminule osobe, jer nije svatko potencijalni darivatelj kad je riječ o darivanju jetre, srca i pluća. Jedini izvor je preminula osoba. Ponekad se može donirati i dio jetre, au slučaju bubrega imamo dijalizu koja iscrpljuje pacijente do te mjere da ne dočekaju transplantaciju. Transplantacija je zapravo ušteda u zdravstvu jer jedna godina dijalize košta koliko i transplantacija. S druge strane, transplantacija vraća čovjeka u život i to je obostrana korist” , zaključio je Žuljević.