Jedna žena koja je svjedočila postupcima svoga brata i njegove obitelji prema vlastitoj majci, obratila se pučkoj pravobraniteljici Tena Šimonović Einwalter kako bi joj ukazala na problem starijih osoba u Hrvatskoj koji su žrtve nasilja u obitelji. Njezin slučaj je uvršten u godišnje izviješće o stanju ljudskih prava u prošloj godini, kojim se željelo ilustrirati što starije osobe trpe od najuže obitelji, ali i od institucija koje su ih u ovakvim situacijama dužne zaštiti od postupaka vlastite djece.
“Prije godinu dana su doselili u maminu kuću i od tada je svaki dan maltretiraju psihički i zlostavljaju. Sve zbog nasljedstva moje majke. Brat od mame traži da svu imovinu prepiše njemu. Ja ne smijem doći jer mi prijete. Nedavno su izbacili njenu kuhinju i njeno suđe iz kuće pa joj sad ne daju kuhat i jest u kuhinji, kuha u pušnici a jede u sobi. Njen frižider su odnijeli u podrum kuće. Moja mama u svojoj kući može boraviti samo u svojoj sobi”.
Nažalost, ovaj slučaj ni nadležno Ministarstvo, ni policija nisu prepoznali kao oblik obiteljskog nasilja nad starijom osobom, već su ga tretirali kao obični imovinsko-pravni spor. Ovaj slučaj, kao i mnogi drugi, upozorava pravobraniteljica, pokazuju da nadležne institucije često ne prepoznaju obiteljsko nasilje prema starijima, niti ga tretiraju kao takvo.
Raste broj slučajeva
Da se žena nije obratila pučkoj pravobraniteljici, ovaj bi slučaj, kao i mnogi drugi, ostao dijelom onoga što nazivamo tamnom brojkom obiteljskog nasilja čije su žrtve starije osobe, piše Jutarnji. Nasilje koje se događa svakodnevno i čije žrtve šute i ne prijavljuju ga zbog neznanja, nemoći ili stida jer su počinitelji najčešće njihova vlastita djeca, svekrve, zetovi i snahe, unuci.
Broj slučajeva prepoznatog i prijavljenog obiteljskog nasilja prema starijima u dramatičnom je porastu. U prekršajnim djelima nasilja u obitelji u 2021. kao žrtve toga nasilja spominju se 834 osobe starije životne dobi, što je 166 posto više nego prethodne 2020. godine, kad je u vođenim prekršajnim postupcima bilo 314 žrtava obiteljskog nasilja starije životne dobi. Navedene je podatke Šimonović Einwalter preuzela iz službenih statistika Ministarstva pravosuđa i uprave. Međutim, napomenula je kako to Ministarstvo ne daje podatke o ishodima vođenih prekršajnih postupaka – u koliko su slučajeva izrečene oslobađajuće, a u koliko osuđujuće prekršajne kazne te kakve su i kolike te kazne.
‘Oca bacili u dom’
Pisma koja su građani i lani slali pravobraniteljici govore o uvjetima u kojima starije osobe žive u nekim obiteljskim domovima za smještaj, a među njima je i ovo koje je uputila obiteljska prijateljica starijeg muškarca:
“Ivana i njezin brat su odlučili oca nagovoriti i smjestiti u starački dom. Ja sam bila zadovoljna jer čovjek voli društvo. Dobila sam njegov broj mobitela, pa sam ga nazvala da čujem kako je. Prilikom razgovora sam čula da netko jauče, a on je rekao da ima dva cimera u sobi koji leže zavezani i u bolovima. Žali se i na hranu, te da nema tuša i ne smije iz sobe. Napominjem da čovjek nije lišen sloboda i prava. Drugi dan sam nazvala, nije se javljao pa sam nazvala broj s interneta, tzv. upraviteljicu. Rekla je da ne može razgovarati sa mnom osim ako kćer ne odobri. Zvali su i moji susjedi neku večer i on je rekao da je dom mrtvačnica, a molio je susjeda i mene da što prije dođem po njega”.
U izvješću za 2022. se ističe kako i dalje postoji problem ilegalnih obiteljskih domova za starije koji potencijalno ugrožavaju živote korisnika te da je u prošloj godini 13 obiteljskih domova, kojima je nakon inspekcijskog nadzora zabranjen daljnji rad, unatoč zabrani nastavilo raditi. U jednom takvom domu u Zagrebačkoj županiji inspektori su u ponovljenom nadzoru zatekli nepokretne starije ljude bez hrane i vode, higijenski teško zapuštene i prepuštene same sebi.
