Nakon što su ih susjedi odbili, Demir Mahmutčehajić iz Stoca zajedno sa suprugom podigao je kredit i kupio kuću susjedima Romima. Majka i njezinih 12-ero djece dobili su kuću, no njihovi problemi tu ne staju. Zbog susjeda koji ih nisu prihvatili, obitelj je sada u Radimlji, dok im Demir na svojoj zemlji ne izgradi kontejnersko naselje. U Novom danu Demir i 13 članova obitelji Ibrahimović iz Stoca podijelili su dirljivu priču.
Borba za krov nad glavom
Vedranova majka živjela je sa svojih 12 djece i suprugom Ramizom u Njemačkoj, gdje su dobili socijalnu pomoć i dodijelili im kuću u kojoj su svi živjeli. No, nakon što je Vedran preminuo suprug, sve je krenulo nizbrdo. Obitelj je gotovo šest mjeseci nakon njegove smrti deportirana iz Njemačke natrag u BiH, gdje su dočekani u vrlo teškim uvjetima. Oni su mjesecima bez ikakve novčane pomoći otišli iz Sarajeva u Stolac, a njih 13 i danas živi u baraci koja nema ni adekvatan krov.
No, to je pokušao promijeniti aktivist i poduzetnik Demir Mahmutčehajić.
Kada je završavao svoje obaveze na farmi, kaže Mahmutčehajić, Danijela i Erika su se pojavile ispred njegove farme i nakon razgovora s njima shvatio je da su jako inteligentne, da im otac nije živ i da su u velikoj potrebi.
“Meni je to jednostavno bio znak da su došli kao obaveza prema meni i nije bilo razmišljanja ”, kaže Mahmutčehajić. Došao je kući i nakon razgovora sa suprugom i djecom odlučili su učiniti sve što treba.
“U roku od dva-tri dana prvo smo im pokušali kupiti kuću, ali čovjek od kojeg smo kupili kuću, nakon što je saznao da namjeravamo kupiti za Rome, podigao je cijenu kuće i jednostavno odlučio, ‘Ako imate novca, dajte Romima ako kupite kuću, onda je cijena veća’, objašnjava.
Nakon neuspjelog pokušaja kupovine kuće, Mahmutčehajić se odlučio za opciju iznajmljivanja kuće ili stana, a dva puta su sklapali ugovor o najmu. No, nakon što su s majkom i dvoje djece obišli kuću, doznali su da su susjedi vršili toliki pritisak na vlasnicu zgrade da je raskinula dogovor. Nedugo zatim pronašao je kuću na prodaju u gradu, otišao u banku koja je ubrzala sve procese i vrlo brzo sklopili posao s vlasnicima kuće.
“Nije se znalo za njih”
Nakon dolaska majke i nekoliko djece situacija se, nažalost, ponovila.
“Ne znam zašto, valjda zato što smo Romi… nismo pravili probleme “, rekla je Vedranova majka.
“Ali to nije poanta priče: to su problemi s kojima se susrećemo u procesu rješavanja. Suština je da majci i ovoj djeci treba pomoći. Samohrana je majka 12 djece. Zimu je provela u vrlo teškim uvjetima. Za njih se nije znalo. Oni su nevidljivi ”, pojasnio je Mahmutčehajić.
“Sustav nije uspio”
S obzirom na katastrofalne uvjete u kojima žive i nemogućnost izbora, Mahmutčehajić ističe da su djeca prije prosila, ali da to više ne čine.
“Oni rade s nama. Učimo ih radnoj disciplini i plaćeni su. Učim ih da nitko ne smije raditi besplatno, da trebaju cijeniti svoj rad, ali da se rada ne trebaju bojati. Da je najgore prositi. Nitko od ove djece više ne prosi”, zaključio je.
Vedranova majka i djeca kažu da im je Demir veliki prijatelj. Iako ima petero svoje djece, uvijek nađe način da im pomogne, bilo da se radi o kupnji hrane, odjeće ili jednostavno mogućnostima koje im pruža u radu i aktivnostima.
“To su djeca bez oca. Oni su i vjerska i svjetovna obaveza svakoga tko je svjestan. Život u društvu u kojem dijete bez oca provodi noć gladno je društvo koje je potpuno okrutno. Društvo koje ne zaslužuje ništa. Oni su nam prije svega obaveza, a nakon svega iskušenje, jer jaki smo onoliko koliko brinemo o slabima. Tome su me učili da su učila i moja djeca. Zakleli smo se da ćemo, bez obzira na sve prepreke, biti uz njih dok i najmanjeg ne izvedu na put” , kroz suze je rekao Mahmutčehajić.
Mi smo društvo koje ima toliko mogućnosti za preokret, kaže, i ne vidi razlog zašto netko od ove djece sutra ne bi bio aktivan član ovog društva i bio primjer kako se postaje bolje društvo. Takvim problemima ne trebaju se baviti pojedinci, nego sustav koji te probleme rješava.
Stolački načelnik izdao je parcelu za gradnju kuće
Danas postoji mnogo pojedinaca koji pokušavaju pomoći ovoj obitelji. Mostarska narodna kuhinja im je nakon upita odmah osigurala jedan obrok. Za Dejana, jednog od momaka iz ove obitelji, kupili su auto kako bi mogao ići po tu hranu, a dobri ljudi s benzinske pumpe osigurali su svaki mjesec pun rezervoar.
Stolački načelnik također je izrazio želju da pomogne izdavanjem zemljišta za izgradnju kuće, a najstariji dječaci u obitelji očekuju da će 8. svibnja početi raditi u komunalnom poduzeću.
No, naglašava Mahmutčehajić, svakodnevno bi im trebali pomagati i psiholozi. Kao društvena skupina jako su getoizirani, otuđeni od društva i uvijek postoji strah. Ističe da susjedi koji ih nisu prihvatili u svom kraju nisu ni svjesni koliko to “dodaje vatru” traumi. Moraju biti nedaleko od zajednice. Djeca trebaju imati dostojanstveno djetinjstvo i važno je da se igraju, plaču i jednostavno budu djeca, da ih se nigdje ne baca.
“Nećemo dopustiti da majka i njena djeca iduću zimu provedu u ovome. Ali ako bude potrebe, mi ćemo ih smjestiti u našu kuću, da žive kod nas” , ali ni to nije rješenje, dodaje, jer takva rješenja nisu dugoročna, ne samo za ovu obitelj nego i za sve. drugi koji imaju sličnu situaciju.
Brojne su obitelji za koje se ne zna, a brinu o istoj brizi. Samohrani roditelji bez ikakvih primanja, u trošnim kućama, s velikim traumama, inteligentna djeca spremna za život, ali bez ikakve potpore države koja bi im omogućila dobar i kvalitetan život dostojan svakog djeteta i pojedinca.
Danijela: Htjela bih završiti školu i imati posao
Mahmutčehajić je na kraju poručio svima koji žele pomoći ovoj obitelji da to i učine, ali i da se sjete svih kojima je pomoć potrebna i pokušaju socijalno pitanje riješiti na institucionalnoj razini. Bez sustava zaštite tih ljudi samo neki pojedinci moći će pomoći samo nekim obiteljima.
Voljela bih ići u školu i završiti školu, te imati posao kao i drugi ljudi , rekla nam je Danijela na kraju.
