Koliko mi želimo biti zaista savršeni i je li to uopće jedna od naših životnih želja? Idemo na svetu Misu, molimo se, primamo svete sakramente, a da pri tome nije baš svima nama jasno što mi s time želimo postići. Usuglasit ćemo se da svi želimo život vječni i na ovome svijetu želimo biti bolji i sretniji ljudi, ali kao da nitko od nas ne izgara od želje da postane savršen. Zvuči pomalo i bahato imati želju da budemo savršeni. Netko je jednom rekao: na ovom svijetu borimo se za sve časti, priznanja i bogatstva, a na onom bi se svijetu zadovoljili s kutićem u raju. Kad su u pitanju duhovna postignuća, naglo postajemo skromniji nego kada su u pitanju ovozemaljska ostvarenja. Bez svete želje za savršenošću, teško ćemo ju ostvariti, a na nju smo pozvani. Isus nam kaže: budite dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš na nebesima. A nama je gotovo pa svejedno što smo još uvijek malo škrti, malo zavidni, ponekad i lijeni… Tješimo se riječima nije to tako strašno, čega sve na svijetu ima, a zapravo to je opravdanje da ostanemo mlaki, da naše mane i dalje s nama žive jer one su garancija nekih naših malih užitaka i komfor zore u kojoj se osjećamo udobno, ali koja, na žalost, nikad nije stvorila niti jednoga poznatog crkvenog sveca.
Što su sveci činili? Oni su gorili, doslovno izgarali od želje. Ne od želje da budu upamćeni, bogati, ljubljeni od ljudi i slično. Oni su izgarali od želje da budu što više nalik Bogu, onome kome je pripadala njihova najveća ljubav. Oni su Boga upoznali, osvjedočili su u ljepoti toga savršenog bića i od tada oni žude jedino za tim da mu i sami nalikuju. Zašto biti ili sličiti na bilo što drugo što nije tako lijepo i mudro kao Bog? Veoma moralni i ponizni ljudi su osobe koje pamtimo, koje volimo, koje kad prođe vrijeme svi mi cijenimo, bilo da smo konzervativni ili liberalni, stari ili mladi, muškarci ili žene. Takvi ljudi nisu pravili kompromise sa svojom ugodnom zonom, nego su i u lošim vremenima znali izabrati ono što je bilo teže, ali ispravnije. Takvi primjeri poziv su i nama da ne vrludamo i da se ne hladimo.
Ali pripazimo se još jedne đavolske zamke, a ta je da nam đavao često napominje baš to kako smo mi nesavršeni i da nam je uzalud trud. Budite mudri. Nikada niste toliko loši da ne možete postati još gori i nikada niste toliko dobri da ne biste mogli postati još bolji. Ne obazirite se na svoju trenutnu nesavršenost, nego razmišljajte o tome kakvi želite biti. Isus je bio milosrdan, blag, skroman, radostan. Želite li i vi biti takvi? Razmislite što vas od toga dijeli… Kada se ponašate grubo, nestrpljivo, kada vas hvataju pohlepe ili nemiri? O svemu tome razmislite i pokušajte dokučiti kako to malo po malo možete mijenjati. Veliku korist dat će svima nama sveta ispovijed i čitanje Svetoga Pisma. Prihvatimo svoju nesavršenost, priznajmo ju sami sebi, ali nemojmo se s njom pomiriti. Nemojte sebi govoriti Ja sam takav/a i to je tako, jer to nije tako, vi ste takvi postali, a Bog je zamislio da budete predivno biće. Kad je udahnuo duh i dušu u vas, u trenutku vašega začeća, bili ste bistro biće stvoreno na sliku Božju, samo što su vas istočni grijeh, okolina, loši utjecaji i vaši vlastiti grijesi udaljili od savršene verzije vas samih koju je Bog imao u trenutku vašega stvaranja.
Nije cilj u tome da se mi pretvaramo da smo savršeni, nego u tome da priznamo sebi da mi nismo bez mane i unatoč tome pokušamo se riješiti tih svoji nedostataka. Koja je prošla mana koje ste se riješili? Koju sada žarko želite eliminirati? Je li se pojavila neka nova od kad ste na duhovnom putu? Jeste li vi na duhovnom putu? Znate li odgovore na ova pitanja i da li ih sebi postavljate? Ako do sada to niste činili, nema veze, Bog vas je svejedno volio, voli vas i sad, bez obzira na kojem ste stajalištu duhovnoga putovanja. Bog nas voli bezuvjetno, s našim manama i u našim padovima, to je prvo čega se trebamo uvijek sjećati. Znajte to i uvijek si to ponavljajte: Bog vas puno voli, puno više od vas samih. Zbog te ljubavi uzvratimo mu našim žarkim nastojanjem da budemo bolji, da budemo sutra malo više nalik Njemu, a preko-sutra samo još trunčicu više. Netko u nama uvijek i svakoga dana prepoznaje svoj divan plan, a mi se bavimo s onim što sotona, lažac i optužitelj došaptava u mraku, kad nam govori takav si ti, nema ti pomoći… Zagledajmo se u našeg divnog Isusa Krista i ako ništa za početak zatražimo od njega tu svetu želju za savršenošću. Neka nam zagovor Blažene Djevice Marije pomogne na tom putu koji je pun padova i zna izgledati uzaludno, ali kad se ima neki cilj i prema njemu se krene, često se i stigne, inače bez cilja čovjek samo luta. Odgovorimo sada sebi, koja će biti mana koju sljedeću napadamo?