Započelo je ubiranje krumpira na Duvanjskom polju. Obilje kiše u pravovremenim intervalima prijalo je ovoj gomoljastoj kulturi pa je urod odličan.
Uzgajivači zadovoljno trljaju ruke priželjkujući da cijena od 2 KM ne padne niže, spominjući kako je sve poskupjelo pa i krumpir ne bi trebao biti „budzašto“.
Susjedi u Imotskoj krajini govore o „ krumpirovoj godini“, godini kad sve podbaci, samo krumpir dobro urodi.
Budući da je i u duvanjskom kraju zaživjelo vinogradarstvo, ne znamo je li urod grožđa podbacio, kako to biva u „krumpirovoj godini“ ili zbog brdskog položaja i sastava tla vrijede drugačije zakonitosti.
Bilo kako bilo, krumpir je važna kultura, omiljena hrana na stotinu načina. Duvanjski krumpir je posebno cijenjen zbog dobrog ukusa i trajnosti, komotno može parirati ličkom krumpiru. Nije bez razloga dobio i svoju nastambu -trap gdje skladišten ostane zdrav i svjež cijelu godinu.
Dobar urod krumpira obećava ugodne zimske večeri uz pole. Posne dane uz krumpiraču, ajkaru, poležak. Ni slavlja ne mogu bez krumpira, odličan je ispod sača, u foliji, punjeni, restani, pomfrit, kroketi, pire… Skoro, da nema obroka bez ove plemenite namirnice.
Pa, hvala krumpiru što se prije nekoliko stoljeća udomaći na našem polju, zaslužuje i svoju odu i svoje dane, komotno može biti još jedan u nizu duvanjskih brendova.
Iva Bagarić/Tomislavcity