Namex vikend

Prstom u oko: Tko za koga navija?

Najnoviji rat između Palestinaca, ili HAMAS-a i Izraela je udarna vijest u svim svjetskim medijima. O ovome ratu ne mogu pisati jer nisam kompetentan niti znam dovoljno dobro svu problematiku. Ono o čemu hoću pisati je rat u BiH s pogledom na bliskoistočna događanja.

Piše: Ivo Ćurković

Svi akteri na političkoj sceni u BiH stalno govore kako je Daytonski sporazum zaustavio rat i donio mir. Ja uporno ponavljam da rat u BiH i dalje traje, gotovo svim sredstvima. Tako se svi sa svima sukobljavaju i oko najnebitnijih tema. Oko onih koje su zaista bitne sukobi bi mogli biti vrlo veliki.

Pogled na Palestinu i Izrael iz perspektive BiH izgleda ovako. Srbi se javno ne izjašnjavaju na čijoj su strani. Oni su programirani da su protiv svih koji su islamske vjeroispovijesti. Tako su vjerojatno i protiv Palestinaca. Pogotovo su protiv njih jer su za njih Bošnjaci. S druge strane za Palestince je Putin i Rusija, a Dodik i njegovi ne smiju protiv Putina. Pa sada, neki bi rekli mudro, a drugi kukavički, šute i čekaju da se pojavi nekakva tema o kojoj oni mogu pričati.

Hrvati na čelu s Čovićem su odmah, prvi dan po napadu Hamasa, Hrvatski dom u Mostaru osvijetlili zastavom Izraela i jasno pokazali na čijoj su strani. To je posebno razveselilo vlasnika Aluminija, poznatog sponzora Čovićeve klike. Sam Čović je govorio o hrvatskoj potpori Izraelu bez ikakvog dokaza na čijoj su strani Hrvati. Čini mi se kako se Čović drži istih principa kao i Dodik. Sve što je muslimansko je zlo pa makar im Židovi u bjesomučnoj osveti ubijali i djecu, žene i stare.

Bošnjaci su isto tako požurili pokazati svoje simpatije ali prema Palestincima. Na Starom mostu u Mostaru izvjesili su palestinsku zastavu, u znak podrške. Također su se u kolonama automobila, s istaknutim palestinskim zastavama vozali po Sarajevu i drugim BiH gradovima. Izjave bošnjačkih političara izražavaju nedvojbenu podršku Palestincima, a oglasio se i već pomalo zaboravljeni Izetbegović, koji je na kongresu svoje stranke uputio podršku Palestincima.

O ovome problemu nisu se izjašnjavali iz OHR-a. Ali se zna da je Njemačka stala na stranu Izraela i da je to učinila i kompletna EU. Naravno da su i Amerikanci za Izraelce pa se po tome ravnaju svi drugi sitni igrači.

Ono što zabrinjava je kako se priključiti EU a biti protiv stavova koje ona iznosi. Da li je priča o BiH europskoj perspektivi priča s figom u džepu i za jednokratnu upotrebu? Drugi problem je to što nitko ne želi vidjeti žrtvu. HAMAS je upao u Izrael gdje su zakazale izraelske tajne službe, a kažu da su one najbolje na svijetu. Napravili su pokolj nad civilima, puno ih i zarobili. Granatirali su i izraelske gradove. Na okrutan način puno je pobijenih u kibucima te na glazbenom festivalu. Među žrtvama je puno djece i žena. Neki su ubijeni na posebno okrutan način. To je ratni zločin i netko za to mora odgovarati.

I nije jasno što je HAMAS nakon takvih zločina očekivao. Ako su mislili da će to slomiti Izrael onda su neobično i jako glupi. Ako su neki drugi izazovi u pozadini jako su se prevarili. Odgovor Izraela bio je i još uvijek je izuzetno okrutan. S velikim vojnim potencijalom uništavaju Gazu. Ne biraju ciljeve odveć selektivno. Za sve što smatraju da može HAMAS-u pomoći našlo se na nišanu njihovog oružja. Nisu im bitni ni ljudi. Među žrtvama je mnogo djece i žena. Mnogi ranjenici, koji bi se u normalnim uvjetima mogli spasiti, su mrtvi.

I umjesto da svi zajedno izrazimo žalost što se to sve događa, nastavljen je rat i u BiH. Svatko zauzima svoju stranu, bez obzira na žrtve. Umjesto ljudske solidarnosti s onima koji su nastradali imamo oduševljenje ubijanjem. Za velike igrače su ratne žrtve samo statistika. Tu nema mjesta za empatiju ili osudu nasilja, bez obzira odakle dolazilo. Da rat u BiH i dalje traje govori i podatak kako je unazad nekoliko dana u Derventi pretučen Hrvat povratnik. S teškim ozljedama prevezen je u slavonskobrodsku bolnicu. Iz RS-a kažu da su počinitelje pronašli i da se radi o lopovima koji su Hrvatu povratniku krali šumu. A ja kažem da se radi o etničkom čišćenju. Samo moja riječ nije dovoljna. Nazovi hrvatski čelnici natječu se u osudi Palestinaca, a što se Hrvatima događa to njih niti najmanje nije briga.


Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.