Uz dan sv. Lucije veže se i običaj darivanja djece. Najmlađi nakon buđenja najčešće svoje darove traže ispod jastuka. No, za razliku od darova današnjih mališana, djeca su se veselila darovima poput suhih smokava, naranči i mandarina, oraha, bajama te pokojeg bombončića, a za magarčića kojim je sv. Luce dolazila, ispred kuće se ostavljala trava.
Njezino ime znači ‘svijetla‘ te se smatra navjestiteljicom božićnog svjetla.
Također, do danas je ostao sačuvan običaj u narodu da se od spomendana svete Lucije preostalih 12 dana do Božića promatra s obzirom na vremensku prognozu, gdje svaki dan predstavlja redom mjesece u godini te se dosljedno vjeruje kakvo je vrijeme toga dana, takav će biti i cijeli mjesec.
O svetoj Luciji poznate su dvije legende, a jedna datira iz 6. stoljeća nove ere prema kojoj je sveta Lucija sicilijanska djevica iz Sirakuze, koja je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca koji ju je potom htio poslati u javnu kuću. Tamo se žestoko opirala te su je slijedile lomača i goruće ulje, ali oni joj nisu naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem.
Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima.
Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici (svjetiljki) i po očima koje drži na pladnju.
Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.
Dnevnik.ba