Podjelom bodova u 18. kolu Prve lige FBiH između Tomislava i Radnika, momčad Duška Vraneševića upisala je šesti remi u ovoj sezoni.
Piše: Mario Jakovljević
Rekli bi smo da su navijači Tomislava nakon posljednjeg sučevog zvižduka prilično nezadovoljni napustili tribine. Kako i ne bi, siromašna utakmica s obje strane, bez prevelikog rizika i s mnogo nedorečenih poteza.
U tjednu pripreme za utakmicu s Radnikom trener Vranešević aludirao je na oprez i istakao da je ekipa Radnika dugo na okupu i da su spremni svima u ligi stvoriti probleme. Dakle, samom izjavom Vranešević je pozivao na oprez, ali isto tako je rekao da su 3 boda jedino o čemu razmišlja i što dolazi u obzir.
Ova najava zvučala je da ćemo vidjeti konkretan i ofenzivan Tomislav, a sve ono što smo vidjeli zapravo je dijametralna suprotnost od trenerovih riječi. Evo, ovo je već druga domaća utakmica koju gledam i uvijek s nekim optimizmom dođem na tribine u nadi da ćemo vidjeti taktički dobru pripremljenu utakmicu. Nekako imam osjećaj da nam je trener Vranešević ostao dužan.
Isto tako, kada prođe određeni period utakmice, u svojoj glavi postavljam pitanje: Trpi li naša igra zbog trojice igrača koja su napustili klub? Pokušavam samom sebi objasniti da to nije slučaj, ali činjenica je da je Tomislav odlaskom spomenutog trojca izgubio na svojoj igri. Ali, opet ta tri izostanka ne bi smjela igrati ulogu u slaganju taktike, nadogradnji i stvaranju mehanizama, koji se postižu na kvalitetnom treningu.
Uglavnom, da ne idem putem koji nije zacrtan i da ne iskačem iz okvira teme, želim se osvrnuti na utakmicu, njenu pripremu i samo vođenje od strane Duška Vraneševića.
Cijelih 90 minuta mogli smo vidjeti jalov posjed, spor prijenos lopte s jedne na drugu stranu, bez konkretnih okomitih pasova, što je jasno ukazivalo da Tomislav neće tek tako doći u zadnju trećinu protivnika. Obrana je dobro anticipirala napade Radnika, koji nije s nekim velikim entuzijazmom dolazio pred gol Tomislava.
Možda je bilo razumljivo u Olovu protiv Stupčanice rotirati pojedine igrače, ali možda i nije, jer postava koja je pobijedila na otvaranju drugog dijela sezone pokazala se kao i postava koja će pretendirati na pobjede u ostatku prvenstva. Međutim, ruptura mišića koju je zadobio Mustapić zahtjevala je promjenu, pa je na njegovo mjesto došao Đugum, koji se pored pogrešaka u završetku akcija iskupio asistencijom za gol.
Dvojac Šiška, koji je po svemu identičan tip igrača, brzaci, i igrači koji traže loptu u prostor zaigrali su od prve minute, a kao desno krilo pridodan je i Križan koji je na osnovu svojih fizičkih predispozicija trebao biti meta dugih lopti, te njihovim spuštanjem stvoriti prostor za Đuguma, koji je pokušavao biti napadački aktivan i dati kvalitetne lopte pred protivničkim golmanom. Ali nije išlo…
Tu dolazimo i do možda same srži cijele utakmice. Moje pitanje je: “Zašto Carlos nije krenuo od prve minute?”
Možda da je igrao, na lijevoj strani bi mogli vidjeti puno bolju suradnju na relaciji Križanac – Carlos, što je i bio slučaj u većini ranijih utakmica. Carlos je drugačiji tip igrača od Branimira i Domagoja, recimo. Carlos je igrač koji voli primiti loptu u noge, igrač koji bi više problema zadao obrani Radnika. Prije svega zbog igre 1 na 1, ulaženjem u sredinu i samim time s igračem više u srednjem polju, otvarao bi prostor Križancu.
Tu dolazimo i do zamjena. Jesu li prekasno odrađene i jesu li pogođene?
Ulaskom Soldića linije su se povezale i unijela se određena stabilnost, Bandić je pokušao nadomjestiti ulogu Križana u smislu čovjeka koji će odlagati lopte za svoje suigrače, ali nije sve išlo onako kako se očekivalo. Carlos je na kraju asistirao za pogodak vrijedan jednog boda. Postavlja se i pitanje: Zašto mladi Musić koji bi trkom i agresivnošću podigao ritam igre, nije dobio više minuta?
Paradoksalno je zapravo to, da je Vranešević najavljivao pohod na 3 boda, naglašavajući da su 3 boda imperativ. Naravno, na domaćem terenu pred svojom publikom ideš na tri boda, ali igra koja bi trebala biti dostojna pobjede nije viđena.
Vranešević je dvije godine u Tomislavu i ne treba posebno naglašavati što je i na koji način donio Tomislavu. Međutim, stvara se slika da je Vranešević, od utakmice sa Zvijezdom pa uzimajući u obzir utakmicu s Radnikom, pročitan. U te dvije utakmice, gdje je Tomislav trebao biti ekipa koja dominira, vidjeli smo suprotno.
Na koncu, od mogućih 9, osvojena su 4 boda. Pobjeda protiv Zvijezde, poraz od Stupčanice, gdje je rezultat do samog kraja bio u egalu i sad remi s Radmikom nije baš loša statistika. Ali prepoznatljive igre na koju smo navikli, nema, odjednom je netragom nestala.
Na kakav je način trener vodio utakmicu protiv Radnika? U par situacija vidjeli smo ga prilično nervoznog, toliko da se verbalno pokušavao obračunati i s publikom, a tu nervozu uspio je prenijeti i na igrače što nikako ne bi trebao biti slučaj.
Da zaključimo, Tomislav je svoju riznicu bodova obogatio jesenas, što je jako bitno za trenutnu poziciju. Ali pošteno je konstatirati da u utakmici u kojoj bi se pobjedom učvrstilo mjesto u vrhu tablice, nije osvojio bod, nego je izgubio dva.