Protekloga tjedna glavna politička tema u BiH je bila istraga protiv švercera kokainom i drugim drogama poznata kao priča o Titu i Dini. U prvi mah je uhapšeno dvadeset i troje ljudi među kojima i visoko pozicionirani policajci, nekoliko političara, biznismena i od ranije poznatih kriminalaca. Među uhapšenima je bio i kum ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića čime su se kriminalci odmah povezali s vrhom vlasti.
Piše: Ivo Ćurković
Umjesto suvislih objašnjenja o onome što se zbiva došle su protuoptužbe i političke diskvalifikacije. Malo koga u vrhu vlasti zanimalo je što se zapravo događa. Bitno je bilo prebaciti krivnju na drugoga.
Za posjetiti je kako je cijela akcija bila pokrenuta i u njoj su sudjelovali Europol, američki FBI te belgijska i francuska policija. Kako se radilo o uhićenju najviših policijskih dužnosnika u Federaciji domaća policija je imala sporednu ulogu. I ne samo zbog toga. Domaćoj policiji se ovakve informacije i ne smiju povjeriti jer će kriminalci istog trenutka za njih saznati. Iz bošnjačke oporbe, prije svega SDA odmah su Konakovića optužili za pokroviteljstvo i zaštitu krijumčara kokainom. I ne ulazeći u to koliko je ministar vanjskih poslova zaista kriv mora se primjetiti kako SDA zaboravlja da su oni bili ti koji su kriminal etablirali u BiH. Oni su ukrali stotine milijuna dolara pomoći koje je BiH dobijala na ime obnove, poticanja ekonomskog oporavka i socijalne pomoći. Sve to su pravdali nekakvim bosanskim domoljubljem i vjerskim pokrićem. Sada optuživati nekoga drugog je u najmanju ruku licemjerno.
Mora se naglasiti da je nakon jednog dana, od dvadeset i troje uhapšenih njih dvadeset bilo pušteno i oslobođeno. Kako je to moguće nikome nije jasno. Možda primjer gdje ministar unutarnjih poslova Ramo Isak dočekuje u zagrljaj uhapšene visokopozicionirane policijske čelnike najbolje govori kako su se oni dočepali slobode. Taj isti Ramo Isak je dvaputa pravomoćno osuđen i jedanput izbačen iz policije. Ali eto i takvi mogu biti ministri.
Ono što me je posebno iznenadilo je nekakva konstatacija kako je eto mafija pokušala preuzeti cijelu državu. Očito se zaboravlja kako je u cijeloj BiH mafija na vlasti i to zadnjih trideset i pet godina. Ne, nisu na vlasti političari, stranke, interesne ekonomske grupe već najobičniji kriminalci. Svojevremeno je na portalu Mega media objavljena kriminalna aktivnost gotovo cijelog vrha HDZ-a BiH. Od Čovića do vrha stranke i direktora javnih poduzeća te uloga pravosuđa u prikrivanju kriminala. Tada su se mogle čuti izjave kako će pojedinci tužiti portal i autore istraživanja o kriminalnim radnjama. Međutim nije se dogodilo ništa. Razlog je više nego jasan. Svako javno kopanje po kriminalnoj prošlosti samo bi na svjetlo dana donijelo još više detalja i pojedinosti o kriminalu.
U Republici Srpskoj, a i šire, poznato je kako tamošnjeg predsjednika Dodika zovu Ronhill. Naravno, prema tvrdnjama srpskih medija i političke oporbe, Dodik je najobičniji ratni profiter i to švercer cigaretama. Njemu politička funkcija i aktivnost služe da legalizira kriminalom stečeni novac. A priča o ugroženosti Srba i odcjepljenju je samo u funkciji prikrivanja pravih razloga njegove vlasti.
Bošnjački SDA se nespretno uvukao u ovu cijelu priču potpuno pogrešnim optužbama. Niti danas se nezna koliko je pravo bogatstvo obitelji Izetbegović i kojim se točno poslovima bave. Osim što je poznato kako je Bakir Izetbegović izbjegao sudjelovanje u ratu, bio je dezerter, te da mu je supruga krivotvorila diplome, malo je toga poznato. Ali eto imaju snage i hrabrosti druge, potencijalno krive, optuživati za kriminal.
Prema tome, jasno je kako mafija nije htjela preuzeti cijelu državu. Mafija ju već ima. Možda je jedan dio mafije htio veći kolač nego što sada ima ali za nas obične stanovnike BiH to i nema neke veze.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.