Od naše poznate Imoćanke prof. Goradane Radić primili smo tekst u spomen na Velimira Kusića-Adu, jednu od ikona Imotskog, posebno u onom njegovom vremenu karnevalskih svečanosti.
Ado je umro prije dva dana tiho u svojoj kući u Imotskom u 85. godini zivota, a pokop je u subotu 15. lipnja u 17 sati u Imotskom.
Prenosimo tekst u cijelosti:
Iznenada i tiho napustio je svoj Imotski i otišao u vječnost Ado Kusić, jedan od legendi gradskog života čije su doskočice i originalan humor na svoj način obogaćivali imotski mikro svijet, osobito u onom dijelu gdje su ozbiljni događaji prijetili svojevrsnim globalnim kaosom pa su ih ovakvi poput njega predusretali i ublažavali. U skladu sa svojim urođenim originalnim načinom izričaja bio je i dio imotskog zabavljačkog kruga kao dragocjen i nezaobilazan sudionik. Pridružio se odavna i bez pogovora grupi kreativnih sugrađana okupljenih u društvu „Bakove svečanosti“ i dobio dostojno karnevalsko mjesto kako na uličnoj pozornici Bakove povorke tako i na pozornici „Večeri humora“ koja se održava na samom završetku pokladnih svečanosti. U Bakovoj povorci na originalan je način nosio masku i lik Bakove žene, sisate namrčene gospođe s boršinom i kišobranom u ruci koja zna kako će dovesti u red svoga muža, pijančinu i proždrljivca pa mu „zaprititi“ kišobranom vičući: „Jesi, sve si proloka i upropastio, đubre jedno, prokleto ti bilo…“ i u intervalima hodanja povorke kroz grad, svojim se poznatim grlenim glasom nadvikivati pjevajući čuvenu Bakovu himnu „Dobro doša’ stari Bako/íće piće za te svako“…
Ado Kusić je bio izuzetno radišan čovjek pa je uz svoj posao u imotskom Domu zdravlja radio honorarno i kao pomoćnik pri opremanju sprovoda i pokapanju mrtvaca te je popratio pokope mnogih članova naših obitelji i u tom dijelu svoga života ušao u legendu. Zahvaljujući njegovu originalnom tragikomičnom pristupu u komunikaciji s ožalošćenima i mrtvima, potom njegovim čuvenim grobarskim zgodama, taj je tužni čin smrti i pokapanja postajao manje tragičan i bolan, počesto „ludosmijast“ i zabavan, i dugo se prepričavao u raznim prigodama. Upravo je Adina grobarska rabota bila česta inspiracija za programe „Bakovih večeri humora“ pa su na tu temu pisane i izvođene pjesme od kojih je najpoznatija ona pod naslovom „Moje pjesme, moji snovi“ posvećena upravo Adi Kusiću.
Ljeto stiže, kumra s cigle guče
S kampanela zvono kleca još od jučer
I što kleca ne stvara mi boli
To su moje pjesme, moji snovi
Počivao u miru, dragi Ado, u našoj Đombuši koju si toliko posjećivao i oplemenjivao, gotovo kao svoj drugi dom. Čekaju te tamo Manix i Gita, kolege grobari, da nastavite priču o svom gradu i njegovim ljudima. I još nešto, pripremi dnevni boravak s televizorom za onu našu prijateljicu, kako si joj jednom obećao, da može kad dođe tamo dolje gledati turske serije.
Gordana Radić
