Hotele čiste Filipinke i Nepalke, poslodavci uopće nisu posezali za domaćom radnom snagom

Plaća sobarice na Jadranu se kreće od 900 do 1.200 eura, ovisi o broju radnih sati i imaju li u tjednu slobodan dan, a devetstotinjak eura je novac za koji se našim ljudima ne isplati ići na sezonu, iskustvo je Nataše Kačar, vlasnica agencije za zapošljavanje.

– Prijašnjih godina svaki iole veći hotelski objekt tražio je uoči sezone po 20 sobarica i pet spremačica. Manji objekti tražili su samo spremačice, koje su održavale i sobe i zajedničke prostore. Ove godine smo jako rijetko imali takve zahtjeve, a na terenu vidimo da su ta mjesta uvelike zauzeta radnom snagom upravo iz azijskih zemalja. Niklo je jako puno agencija koje zapravo ne posreduju u zapošljavanju, nego turističke tvrtke radnike od njih uzimaju u podnajam, a radi se o ljudima koji su uglavnom došli u Hrvatsku raditi cijelu godinu i nakon sezone će ih im agencija tražiti drugi posao. Osim toga, plaća sobarice na Jadranu se kreće od 900 do 1.200 eura, ovisi o broju radnih sati i imaju li u tjednu slobodan dan, a devetstotinjak eura je novac za koji se našim ljudima ne isplati ići na sezonu – iskustvo je Nataše Kačar, vlasnica agencije za zapošljavanje.

Ukupno, hrvatski turizam ove će godine zaposliti pedesetak tisuća stranih radnika. Među njima, naravno, osim sobarica i pomoćne radnike u kuhinji, deficitarne pekare i slastičare, te nešto chefova, sushi ili wok majstora i slično.

– Uoči sezone se po običaju najviše tražilo kuhare i konobare, piza majstore, šefove kuhinja, ali i zaposlenike za poslove kadrovskih službi, marketing i slično. Plaće ovise o tome koliko se radi. Konobarske su, recimo, 1.200 do 1.500 eura, ali ako konobar ima iskustvo, poznaje vina, zna filetirati ribu, govori stane jezike može zaraditi i 1.800 do 2.000 eura. Samostalni kuhar, pak, mjesečno zarađuje 2.000 do 2.500 eura, a ako je voditelj kuhinje i 2.500 do 3.500 eura. Ali, ponavljam, sve ovisi o vrsti objekta. U hotelu će možda mjesečno zarađivati manje, ali imat će osmosatno radno vrijeme, slobodan dan u tjednu, a i duže će raditi nego u većini sezonskih objekata od kojih se neki zatvore već u rujnu – kazuje N. Kačar. Trend da su se mnogi poslodavci u turizmu, u potrazi za radnom snagom nižih kvalifikacija, a onda i najslabije plaćenom, okrenuli azijskim zemljama potvrđuje i Marina Perić, također vlasnica agencija za posredovanju pri zapošljavanju.

– Apsolutno smo to uočili. Mnogima se uvoz jeftine radne snage na prvi pogled učini kao isplativo rješenje, ali na kraju, s obzirom na produktivnost, ponekad ispadne i skuplje. Bude slučajeva da se u ulozi sobarice ili pomoćnog radnika u kuhinji nađe netko tko je dotad radio samo na poljoprivrednim poslovima – veli Marina Perić i napominje da agencije za posredovanje u zapošljavanju ili ustupanje radnika niču kao gljive poslije kiše.

– Nema nikakve kontrole, tog se posla može prihvatiti svatko, a čujemo da neke i od samog radnika, umjesto isključivo od poslodavca, uzimaju naknadu ili ih čak zakidaju svaki mjesec isplaćujući im zakonski obavezan minimalac. Nerijetko prema poslodavcima idu s nerealno niskim cijenama od 200-300, pa čak i samo sto eura po radniku. To je već znak za uzbunu. Da bi se posao posredovanja odradio kvalitetno, po propisu, trošak po zaposleniku teško može biti ispod 400 – 500 eura – upozorava M. Perić, koja ima i jednu dobru vijest. – Zadnjih godinu dana uočavamo blagi trend povratka naših ljudi koji su iselili u Irsku, Njemačku, Englesku… , a radi se uglavnom o ljudima koji imaju specijalistička znanja ili rukovodeće kompetencije. I to uprao iz turizma te trgovine.

Objava Hotele čiste Filipinke i Nepalke, poslodavci uopće nisu posezali za domaćom radnom snagom pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.

Povezane vijesti