Franka Tomas profesorica je engleskog jezika u Gimnaziji Marka Marulića, supruga i majka već odrasle djece, ujedno i aktivna planinarka. Ono što je zanimljivo i fascinantno: Franka do 2019. godine nije planinarila, a od 2019. godine do sada na Hajdučkim vratima bila je više od 20 puta, popela se na Pločno i Kamešnicu po nekoliko puta, potom na Velebit, Prenj, Visočicu, Vranicu, Biokovo, Omišku Dinaru, Troglav, Radušu, na Maglić dva puta, na Volujak, Ljubušu, kuprešku Plazenicu i brojne druge planine. Vran joj je, kako kaže, domaća planina – te uspone ni ne broji.
Franka je inače iz Zadra, iz sela Sikova pored Sv. Filipa i Jakova, a 1996. godine zaposlila se u Gimnaziji Marka Marulića kao profesorica engleskog jezika.
“U to vrijeme moja profesija je bila deficitarna i tadašnji ravnatelj skupa s profesorom Grgom došli su mi na kućna vrata i zvali me da dođem raditi. Profesorica Lovorka je bila otišla na porodiljni i hitno im je bila potrebna profesorica engleskog. Došla sam i radila kao zamjena u dvije smjene, u Gimnaziji su tad prvi i treći razredi bili prva smjena, a drugi i četvrti druga, bilo je jako puno djece. I evo me, 28 godina poslije, izvela sam šest generacija kao razrednica”, objašnjava Franka.
Počeci planinarenja
“Sve je započelo mojom željom da odem na Hajdučka vrata, samo to sam htjela, nisam imala neke veće želje ni ambicije.
Upravo tad, 2019. krenula je druga po redu planinarska škola Orlove stine te sam na nagovor i uz podršku nekih članova krenula u planinarsku školu. I dalje mi je bio jedini cilj otići na Hajdučka vrata. U Planinarskom društvu Orlova stina upoznala sam zaista predivne ljude koji su mi postali prijatelji i od kojih sam mogla puno i naučiti i tu sam se uvijek osjećala dobrodošlo”, objašnjava Franka te dodaje kako je tad sve krenulo: od malih uspona poput memorijalnog uspona na Prokos na Vranu, pa na Veliki Vran i tada joj je sve to bilo zanimljivo, ali, kako kaže, ništa posebno.
“Sve do jednog izleta planinarske škole na Čvrsnicu, gdje smo prenoćili u domu na Vilincu na Čvrsnici, bili smo na Hajdučkim vratima, Vilincu pa se preko Risovca spustili na Ski stazu. To je bio trenutak u kojem je mene planina potpuno osvojila, a bio je to ujedno i početak jedne neprocjenjive avanture koja traje i danas,” priča nam Franka te dodaje kako se planinari nekad susreću s komentarima kako samo hodaju po planini i ništa drugo ne rade, ali tvrdi da nitko od njih nije otišao u planinu, a da nije sredio sve drugo.
“Mi sve druge obveze ne izbjegavamo, nego ih kvalitetno odradimo i planina dođe kao nagrada za sav taj trud i rad. Meni planina dođe kao nagrada za sve što odradim u školi, kod kuće.Donosi mi osjećaj slobode, smirenosti i prije svega poniznosti,” objašnjava naša sugovornica te nadodaje:
“Često možemo čuti kako netko kaže da je osvojio neki vrh, ali mislim da se vrhovi ne osvjajaju, nego nam planina dopusti da se na njih popnemo.”
Franka je bila na brojnim našim domaćim planinama i onim u susjedstvu, a u budućnosti bi voljela otići i na neke planine koje su malo dalje.
Što donosi planinarenje ili zašto se ljudi zaljube u planinarenje?
Franka kao odgovor na ovo pitanje navodi da planinarenje kreira drugačiji pogled na život. “Život drugačije shvaćaš, cijeniš više ono što imaš. Planinarenje mi je donijelo mir, kroz planinarenje shvatimo zapravo koliko smo mi mali u odnosu na prirodu, učimo se poniznosti, skromnosti i da nam jako malo toga u životu treba”, objašnjava te kaže kako ona i njezina ekipa jedva čekaju svaki idući vikend.
“Često odemo vikendom na planinarenje pa kažemo kako idući vikend nećemo nigdje, ali već u srijedu tražimo gdje ćemo ipak ići”, objašnjava Franka.
Spoj planinarenja i turizma
Kroz razgovor Franka konstatira kako mjesto u kojem mi živimo nije turistička destinacija kao npr. Dalmacija, ali da je naš glavni turistički adut upravo priroda.
Franka je i turistički vodič te je do sada vodila brojne strance, ali i domaće ljude u obilaske naših planina, najviše Hajdučkih vrata. Česti su gosti iz Njemačke, bilo ih je iz Nizozemske, Norveške i brojnih drugih zemalja.
“Vodila sam i kolegice s fitnessa, promatram to na način – kako je meni netko pokazao Hajdučka vrata tako i ja pokazujem dalje”, dodaje Franka.
Dobra atmosfera i povezanost među planinarima
U cijeloj priči važno je spomenuti i društveni aspekt. Zajedničko planinarenje zbliži ljude i stvara među njima posebno povjerenje i povezanost.
“Ima nas svakim danom sve više i više, svi su dobrodošli. U našem planinarskom društvu Orlova stina ljudi su veseli, prihvaćaju jedni druge. Nisam nikad vidjela da se netko u planini posvađao, uvijek je dobra atmosfera”, objašnjava naša sugovornica koja je u međuvremenu završila i tečaj za markiranje planinarskih staza.
Kaže također da na početku bude fizički teško, ali s vremenom postane lakše. Konstatirali smo kako je planinarenje postalo popularno zadnjih godina.
“Da, puno ljudi planinari i hoda, imam dojam da su ljudi poslije korone počeli više cijeniti prirodu. U planini naučiš cijeniti svako živo biće, primjetiš drvo, mrave, zmije ti ne predstavlju problem, tu su bile i prije tebe. Kad vidiš srnu ili zeca to je tek poseban doživljaj. Shvatiš koliko moraš biti zahvalan za sve i koliko smo mali, samo smo jedan kotačić u cjelokupnoj Božjoj kreaciji”, zaključuje Franka Tomas.
Imali smo priliku više puta planinariti s Frankom i ona je osoba koja će novopridošlim članovima uvijek priskočiti u pomoć što god im zatreba, potrudit će se da vam bude ugodno i da se osjećate dobrodošlo. Također, tijekom planinarenja ne možete ne primjetiti koliko ona tu pripada, koliko se snalazi, koliko joj svaki uspon znači. Želimo joj još puno uspona s lijepim doživljajima i još ljepšim horizontima.
Tomislavcity