Kupreška rasprava o izgradnji industrijskog postrojenja za proizvodnju magnezija i drugih produkata otvorila je pitanje ekološke svijesti i ekološke očuvanosti Kupresa i cijele visoravni. I odmah da kažem da je slika, ekološka, prava katastrofa. Priče o kupreškim vodama, zraku, zemljištu itd su priče za malu djecu. Kako reče sadašnji kupreški načelnik “Kupres je mrtav grad”. I slažem se sa njim gotovo u potpunosti. I mnogi drugi se slažu ali nijansa je u tome što jedni misle da i dalje treba biti pozitivan bez obzira kakav će rezultat na kraju biti.
Piše: Ivo Ćurković
Danas ćemo se baviti samo ekološkim temama. Kupreška visoravan je siromašna vodom. Vode ima u planini Stožer gdje se kaže da ima vrela koliko je u godini dana. Naravno da se radi o pretjerivanju ali na tom potezu od 7 do 8 km zaista ima vode. Te vode tvore i riječicu Milač koja kod Stržanja ponire. Na drugim dijelovima Kupreške visoravni vode je malo ili nimalo. Poneki potok, koji je u prošlosti život značio. Danas bez neke važnosti. Postoje dijelovi Visoravni gdje je vodoopskrba bila čatrnjama a to sve govori o vodnom bogatstvu.
I dok je Milač kako tako očuvan druga kupreška rijeka, Mrtvica, je katastrofa. Kupres ima kanalizacijski sustav koji se cijeli izljeva u potok Karćevac a ovaj u Mrtvicu. Prije je Mrtvica bila poznata po velikoj količini plemenitog raka te nešto ribe, potočne pastrmke. I danas ima i raka i ribe ali i veliki problem. To nije više za konzumaciju jer pri termičkoj obradi ili pokušaju konzumiranja osjeti se vrlo jak smrad po kanalizaciji pa i po fekalijama. Potok Karćevac prolazi i kroz samo središte grada i do tu je relativno čist. Od mjesta gdje se kanalizacija spaja sa potokom nastaju veliki problemi. Čitav jedan dio grada ima problema sa smradom koji se iz potoka širi. Pogotovo za južnih ili zapadnih vjetrova. Onda je to nepodnošljivo.
U jednom pokušaju razgovora na ovu temu u općinskom komunalnom poduzeću, sa tadašnjim direktorom, rečeno mi je kako projektna dokumentacija za izgradnju pročišćivača postoji, nisam siguran da li cijela, ali da je sama izgradnja na političkim strukturama. I kada one odluče kolektor se može graditi. A jedan od najvećih problema je što bi cijena kubika vode morala poskupiti za najmanje 100 posto, a vjerojatno i više. Razlog nije samo izgradnja već i održavanje ovog postrojenja. Koliko je to točan podatak nisam mogao provjeriti jer je malo onih koji o tome uopće žele govoriti a malo je i onih koji imaju vjerodostojnu informaciju. Ono što se zna je da je jedan pokušaj gradnje kolektora propao zbog političkih prepucavanja i pokazivanja mišića i osobne netrpeljivosti na političkoj kupreškoj sceni, a bili su uključeni i “vođe svih Hrvata”. Drugi pokušaj je propao kada je federalna Vlada odobrila popriličnu svotu novca ali zaposlenici u kupreškoj općini nisu bili u stanju prepisati jedan spis kako treba i poslati ga na pravu adresu. Novci su propali a nitko za to nije odgovarao. Postoji i informacija da je treći pokušaj izgradnje kolektora propao zbog zelenih aktivista koji su tražili zasađivanje nekih biljnih vrsta koje navodno pročišćuju vodu i da kolektor nije potreban. Radi se o nekakvom eksperimentu koji nigdje nije pokazao pozitivne rezultate, bar ne u ovakvim slučajevima, i tu samo gdje jesmo. Prljavi i zagađeni.
Kada smo kod voda mora se spomenuti i Kukavičko jezero. Navodno biser cijele BiH. Možda je to i bio do prije godinu, dvije dana kada su ga, blago rečeno, idioti okupirali. Nitko više ne želi auto parkirati na cesti i nogama preći stotinjak ili dvjesto metara i doći do jezera. Ako autom nije došao do vode onda u svojim ali i očima svojih prijatelja nije dovoljno veliki idiot. A jezero, pa ono je nebitno. Zadnji put kada sam ga obišao moglo se izbrojati bar na tridesetak mjesta gdje se ložila vatra. kako kome padne na pamet. Bilo za roštiljanje bilo kako bi se preko noći osjećali sigurni. A cajka trese do nebesa. Boca u jezeru puno mada članovi eko udruge Stožer dežuraju. Bez ikakvih ovlasti su pa ih nitko niti ozbiljno ne doživljava što je prava šteta. Bar za njihov entuzijazam.
Kad smo kod kupreških voda moram reći kako je nedavno u Kupresu održan nekakav sastanak braniteljskih udruga. I zamislite. Za objed su imali rakove. Ne iz Mrtvice jer oni smrde već iz Milača u kojemu na nekoliko kilometara toka ima nešto rakova. Prije nekoliko godina izlov rakova je zabranjen a za njihovo čuvanje zaduženi su zaposlenici kupreške šumarije. I gle apsurdistana. Za branitelje rakove su išli izlovljavati upravo zaposlenici šumarije koji bi ih trebali štititi. Naravno da oni sami nisu krivi. Krivi su oni koji su ih na to natjerali. A i to je ekologija.
O kupreškom smeću nekom drugom prilikom. Ali o još dva slučaja zagađenja na Kupresu ću nešto napisati. Medijska zagađenost je strašna. Već sam napisao o održanom sastanku između potencijalnih investitora u proizvodnju magnezija i zainteresiranih Kuprešaka. Radio Kupres, koji je javni radio u vlasništvu kupreškog općinskog vijeća, nije prenosio raspravu mada posjeduje svu opremu a i dovoljan broj ljudi da to učine. Na taj način su brojne slušatelje zakinuli za vrlo važne informacije. To zagađenje je veće od bilo kakvog zagađenja koje će proizvesti proizvodnja magnezija i drugih produkata.
Drugi primjer je još jedan od dokaza kako je Kupres mrtav grad, naravno i zagađen. Prije nekoliko mjeseci jedan mali poduzetnik u turizmu tražio je nekoliko radnika koji bi mu pomogli osposobiti biciklističku stazu na planini Stožer. Nije nikoga mogao naći. Jedan od onih koji su ga odbili je u 11 sati prije podne rekao kako još nije popio kavu a da će mu poslije biti vruće pa ne može. Uz to je nezaposlen i na grbači roditelja. Sam kaže da čeka posao u šumariji i da je njemu dobro.
Nije dobro niti njemu niti bilo kome drugom a ponajmanje Kupresu. Cijeli je zagađen.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.