Imo je bijelu kutu ko doktor ali mislim da nije bio doktor jer mi nije reko otvori usta i reci a. Imo je samo te bijele karte. Zove se Burt. Zabravio sam prezime jer neznam dobro pamtit.
Daniel Keyes, Cvijeće za Algernona
Amerika nikada nije bila nevina. Nevinost smo izgubili još na brodu i nikad se zbog toga nismo pokajali. Naš pad ne možete pripisati nekom konkretnom događaju ili spletu okolnosti. Ne možete izgubiti ono što nikada niste imali.
James Ellroy, Američki tabloid
Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.
Piše: Josip Mlakić, Bljesak.info
Evanđelje po Ivanu
Koji je najvažniji događaj koji se dogodio u Bosni i Hercegovini u posljednjih, ni sam ne znam koliko, mjeseci? Je li to pad helikoptera Oružanih snaga BiH? Trostruko ubojstvo u Sanskom Mostu? Nazočnost Hrvata Komšića na otvaranju spomenika osobi koju je Haaški sud teretio “za ubojstva, nasilje nad životom osoba, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela koje nije opravdano vojnom nužnošću, pljačku javne ili privatne imovine te uništavanje ili hotimično nanošenje štete institucijama posvećenim religiji, kršenje zakona i običaja ratovanja, kao i namjerno ubijanje, namjerno nanošenje velike patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja, nečovječno postupanje, nezakonito zatvaranje civila i ekstenzivno uništavanje imovine koja nije opravdana vojnom nuždom, usmjereno protiv Srba, Hrvata i drugih nebošnjaka”?
Svetinja
Ništa od svega ovoga, ako je suditi po reakciji iz američkog veleposlanstva. Komšićev čin nije proglašen antidejtonskim djelovanjem, iako je riječ o esencijalnoj negaciji Daytona, veličanju ratnih zločina, što je po zakonu čak i kažnjivo. Najveći problem Bosne i Hercegovine u ovom trenutku je mostarski novinar Zoran Krešić, i to zbog jedne audio snimke koja je prigodno izvučena iz naftalina:
“Da ja predstavljam nešto, evo novinar sam, ja bih apsolutno zablokirao cijelu državu i nijedan se politički, ni bilo kakav drugi, proces ne bi događao. Ja želim da se vrati Herceg Bosna (…) Jako je bitno što su hrvatska politika intelektualna elita, gremi hrvatski politički nacionalni, kulturni, znanstveni, crkveni ako hoćete apsolutno je dao potporu HNS i hrvatski politici zaključno vezano za Herceg Bosnu i za mene je i za narod Herceg Bosna svetinja svi trebaju biti ponosni na nju i na sve ono što je ona radila bez obzira kako postoji presude odluke sudova.”
Čaršija
Digla se čaršija na stražnje noge, a u operativnoj sali u Langleyu u Virginiji upalio se crveni alarm: “Šta se dogodilo?” upita šef. “Da nije Putin lansirao nuklearni projektil na Kijev?” “Nije. Nešto mnogo gore. Neki je mostarski novinar spomenuo Herceg-Bosnu.”
“Ne mogu da vjerujem! Prebacite desetak ljudi koji prate situaciju oko Tajvana na Bosnu i Hercegovinu. To je sad prioritet. I nazovite onog Murphyja da se odmah oglasi.”
Rečeno – učinjeno. Iz američkog veleposlanstva u Sarajevu, odmah su opleli po Krešiću:
“Njegovi sramni pozivi na dalju podjelu Bosne i Hercegovine i blokadu funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine su destruktivni, neodgovorni i nedosljedni izgradnji zajedničke, multietničke budućnosti unutar euroatlantskih institucija. Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi za vraćanje Herceg-Bosne opasni i antidejtonski, oni su uvredljivi i regresivni, već ga, po našem mišljenju, čine nekvalificiranim za bilo koju funkciju u javnom RTV servisu. Politički lideri moraju prestati sklapati poslove koji potkopavaju funkcionalnost institucija i ignoriraju interese svih konstitutivnih naroda zarad unapređenja vlastitih, uskih političkih interesa.”
Uzgred, u Sjedinjenim Američkim Državama možete slobodno, po Ustavu, slaviti poraženu stranu iz Građanskog rata, fašizam, nacizam… Možete nekažnjeno paliti Kuran, Bibliju ili bilo koju drugu “svetu knjigu”. Možete, čak, uredno policiji najaviti prosvjedni skup na kojem ćete zapaliti američku zastavu.
Izrečena izlika
Neću se ovom prilikom osvrtati na upokojenu Herceg-Bosnu, jer je ona u ovom slučaju nevažna, iskorištena samo kao bezbroj puta izrečena izlika. Da je Krešić branio Društvo madagaskarskih pingvina, dogodilo bi se isto. Međutim, reći ću samo jedno: svaka državna tvorevina bolja je od Bosne i Hercegovine kakvu danas imamo, gdje nam mjeru patriotizma određuju likovi poput Željka Komšića, Zukana Heleza, Rame Isaka i njihovih međunarodnih mentora, poput američkog veleposlanika Michaela Murphyja i visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojima se već više od dva desetljeća od jedne trećine priviđa jedno cijelo.
Ovakve gluposti, koje vrijeđaju zdrav razum, namijenjene su prvenstveno ljudima ispodprosječne inteligencije, jer Murphey za bosanskohercegovačke domoroce ne treba neki veći intelektualni napor od priče namijenjene onima s koeficijentom inteligencije od 68, poput mentalno retardiranog Charlieja Gordona, glavnog junaka kultnog ZF ostvarenja “Cvijeće za Algernona”, kojemu je koeficijent inteligencije višestruko uvećan operativnim putem.
Razlog za ovakvu reakciju je vrlo jednostavan. Zoran Krešić je jedan od najizglednijih kandidata za mjesto u Upravnom odboru RTVFBiH, a Amerikanci svim silama žele sačuvati Federalnu televiziju kao platformu za širenje mržnje i međunacionalnih antagonizama, što na prvi pogled djeluje šizofreno. Dopustiti jednoj strani da radi što hoće, da nesmetano sije mržnju, vremenom je dovelo do raspada društva i svih civiliziranih normi, a ovdje je definitivno o tome riječ.
Međutim, kada se dublje uđe u problem, ovo se može itekako logički objasniti. Ne radi se tu ni o kakvoj neupućenosti američke strane, već o famoznoj Bismarckovoj realpolitici, niti je Michael Murphey nekakva američka varijanta Rame Isaka, što je dojam koji se stječe čitajući uvjetno rečeno hrvatske i srpske portale. Nikakva “mirna Bosna” u ovom trenutku ne odgovara međunarodnoj politici. Najbolje rješenje je trenutna pat-pozicija, sve dok se geopolitička slika svijeta barem donekle ne izbistri.
Dežurni krivac
U tom slučaju, u slučaju “mirne Bosne”, nije, zbog protivljenja srpske strane, moguć famozni “euroatlantski put” Bosne i Hercegovine. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini neka je vrsta kolateralne štete te svojevrsne pat-pozicije. Iako je svima jasno da je Bosna i Hercegovina talac vještački stvorene krize u Federaciji BiH, dežurni krivac za stanje u zemlji je Milorad Dodik. I ta se priča, kao izlika, već godinama prodaje širom svijeta, kao glavni razlog stagnacije i urušavanja zemlje.
U promijenjenoj geopolitičkoj slici današnjeg svijeta, Amerika sve više liči na tigra od papira koji svoju “veličinu” isključivo gradi na inerciji iz ranijeg perioda. Cijela priča usložnjena je radikalnom polarizacijom unutar američkog društva, koje se od vremena Baracka Obame pretvorilo u
jedan veliki lonac, u kojem svakog časa može eksplodirati nova bomba. I što se može učiniti u ovakvom trenutku?
Realnost
Praktično ništa, jer su europski lideri, prvenstveno Njemačka, nesposobni bilo što konkretno poduzeti. Dakle, sve se i dalje oslanja na američku diplomaciju, koja se sve više iscrpljuje na dva otvorena bojišta: Ukrajini i Tajvanu, gdje su u pat-poziciji s Rusijom i Kinom, dvjema jednim od najvećih svjetskih sila.
Na Balkanu, s druge strane, Amerikanac je i dalje gospodar rata i mira, koji nam svima skupa određuje mjeru sreće. Dobro je poznato da se američka politika prema Balkanu nije promijenila još od vremena kad je Aleksandar Vučić nosao kutiju cigareta u podužem vozu na relaciji Beograd – Sarajevo, jer su dvije decenije za američku politiku praktički ništa.
Ono što u ovakvom stanju stvari Amerikanci jedino mogu, i to jako dobro rade, je naći dobar balans između destrukcije i malih incidenata, koji državu cijelo vrijeme održavaju u pat-poziciji. Dakle, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati talac prošlosti, što je svakako najbolji garant njenog nepostojanja u budućnosti./HMS/