Kako izgleda život u jednoj “ilegalnoj” župi provjerili smo u Čapljini. Pa, kao u bilo kojoj drugoj.
Crkva je na misama prepuna ljudi, fratri imaju pune ruke posla sa svakodnevnim svećeničkim obvezama, upravo se pripremaju za procesiju povodom blagdana zaštitnika sv. Franje Asiškog, koji se obilježava 4. listopada, piše Jutarnji list.
Malo je zbunjujuće malo dalje. Tik do novoga mosta preko Neretve djeluje također župa svetoga Franje Asiškoga, ona “legalna”, vodi je don Ilija Petković, a mise služi u Caritasovom domu Betanija. Vjernici idu i jednima i drugima, među njima nema neprijateljstva. Pitali smo fra Milu kako dijele zone prilikom blagoslova kuća jer nam se to učinilo kao mogući problem.
“Ne dijelimo. Ako se i dogodi da je on negdje bio prije nas, ljudi nam kažu ‘svećenik je već bio’, pa onda mi ne idemo, a vrijedi i obrnuti. Ovi fratri ne vole da ih se zove ilegalcima, neposlušnima, odbačenima, ispisanima i kako ih se već titulira.
– Oglas –
Kako vi to mislite da mi nismo dio Katoličke crkve? Mi jesmo Katolička crkva, ja sam svećenik i to dovijeka, neovisno o nečijem raspoloženju, pa čak i da napustim službu, da se oženim, ja sam svećenik”, čudi se fra Mile, na opasku da ih je crkva “odmakla” od sebe rekavši da su se “oni (biskupija op.a.) odmakli od njih”.
Za Međugorje kaže da je lakmus-papir koji pokazuje da u Crkvi postoje različiti pristupi, te da Crkva nije jednoumlje.
– Oglas –
“Mi smo navikli da nas se blati, ja u tom najviše uživam. Mene nitko nije ubacivao niti me itko može izbaciti iz Crkve, ljudi donose samostalne odluke i procijeniš gdje si potreban. Unutarnji je to poziv u kojemu sam ja osjetio da trebam biti ovdje, a mogao sam biti u Americi ili Engleskoj. I to je to”, kaže fra Mile, koji je iz Amerike i došao. On ne misli, kaže, da je moliti “Oče naš” u Čapljini grijeh, a u Ljubuškom ne, jer je Bog na svakome mjestu.
“Mi trebamo biti gdje nas Bog šalje. Možda to nije po volji svakome, ali to je njihov problem. Ne činim ništa loše, nije grijeh što ovdje slavim Boga”, dodaje.
Na pitanje je li vatikanska nota približavanje franjevcima kazao je da “oni veliki uvijek vode računa o sebi”.
“Nastojali su ga staviti u neki prihvatljiv okvir. Međugorje živi svoj unutarnji duhovni život na svoj način otpočetka, osporavan ili prihvaćan, on ide dalje, ne obazire se Gospa što će reći netko”, kaže potvrđujući da osobno ima pozitivan odnos prema duhovnom Međugorju, a vjeruje i u ukazanja. Odlazi tamo na intimnu molitvu svojoj Gospi, ima komunikaciju i s vidiocima, ali to nije nešto što je presudno za njegov stav.
Na pitanje što se treba dogoditi da se vrate pod okrilje Crkve kaže da ne vidi ništa sporno u onome što rade.
“Znali su doći iz tih krugova i reći, evo, hajde ti otiđi tamo negdje i sve će biti u redu. Ali ako ja ovdje ne valjam, kako ću valjati drugdje? Ako valjam, onda valjam i ovdje. Narod nije zaslužio takav odnos”, kaže. Navodi i da je u kontaktu s braćom fratrima koliko je to moguće s obzirom na okolnosti, “svi su svjesni da ovo nije najbolje stanje, ali ne odlučujemo mi”.
– Oglas –
