Početkom svibnja, poznata hrvatska spisateljica i kolumnistica Vedrana Rudan šokirala je javnost otkrićem da joj je dijagnosticiran karcinom žučnih kanalića. Na svom blogu je u tekstu pod naslovom “Rak i ja” detaljno opisala svoje iskustvo s bolešću. Međutim, u svojoj najnovijoj objavi, “Policajci u mojoj glavi”, Rudan dijeli nove misli s kojima se suočava nakon operacije.
“Kad imate rak samo vam se on mota po glavi. Znam! Znam! ZNAM! Moram misliti pozitivno, ne misliti na rak nego na lijepe stvari. Što su lijepe stvari?“, započela je Vedrana opisujući svakodnevne brige koje je more. Naglasila je ironičnu stvarnost u kojoj se umirovljenici s mirovinom od 460 eura suočavaju s visokim troškovima lijekova i pregleda.
“Mirovina od 460 eura, a lijekovi su ti 100 eura, a pregled 640 eura? Biti sretna jer imaš muža koji oko tebe skače i koji ne bi smio znati da ti se po glavi mota samo jedno? Danas sam preko interneta naručila jaknu za 32 eura, L, imam deset kila manje, to je lijepa stvar? A što ako…”, započela je Vedrana pa se potom osvrnula i na odnos sa svojim djetetom, referirajući se na izjavu poznatog novinara koji je djecu proglasio “našom najvećom srećom”.
‘Bit ću sasvim iskrena’
“Nedavno sam pročitala kako naš poznati novinar razdragano izjavljuje, djeca su naša najveća sreća i smisao života. A da mislim na svoje dijete? Mislim, mislim. Je li mi ikad bilo smisao života? Nije. Jesam li čitav život činila sve da bih mu pomogla u svakom trenutku? Jesam”.
“Pa ipak, to moje dijete koje volim u četiri mjeseca moje bolesti ne može naći petnaest minuta vremena za mene i posjetiti me?! Ruku na srce, bit ću sasvim iskrena, da li me to žalosti? Iskreno, najiskrenije, ne. I telefon je susret”, otkrila je dalje. Na nagovor prijateljice, odlučila je potražiti pomoć psihijatra. Liječnik joj je objasnio da nije depresivna, ali da mora “izbaciti policajci u svojoj glavi”– unutarnje glasove koji nas prisiljavaju da živimo prema nametnutim standardima. “Nikad nisam bila kod psihijatra, možda sam bolesna, danas su svi depresivni, ako neću biti sad, kad ću? Gutat ću tablete i biti sretna”.
“Psihić mi je rekao, niste depresivni. “Recite, što vas muči?” “Ništa mi se ne radi. Po čitav dan ležim, gledam serije, čitam knjige i s vremena na vrijeme s užasom razgledavam nered oko sebe.” “Zašto vas to brine? Kome polažete račune? Ako nećete sad raditi što vas volja, kad ćete”, rekla je te otkrila kako je brine nered koji muž posprema, a ne ona.
‘Oko mene kaos, u duši mir’
No, rak je i dalje prisutan u njenim mislima. “‘Zašto?’ Koje pitanje. ‘Zato jer je opak, zato jer je preživljavanje zanemarivo, zato jer mi se živi…’ ‘Bili biste sretniji da imate neki ‘bolji’ rak, neki gdje je postotak izlječenja 95%?’ ‘Da, bila bih sretnija.’ ‘A ne bi vam palo na pamet da biste se baš vi mogli naći u onih 5%?’”, opisala je.
Kroz svakodnevne trenutke, Rudan prepoznaje kontradikciju između vanjskog kaosa i unutarnjeg mira. “Jutros sam ležala na fotelji i gledala seriju o dvojici braće koji su ubili svoje grozne roditelje, još robijaju, htjela bih da ih puste, iz limene kutije izvlačila sam slatkiše u obliku badema, poklon od prijatelja iz Pariza, mačak me gledao i tražio keksiće. Oko mene kaos, u duši mir”, piše spisateljica, dijeleći svoje intimne trenutke.
Na kraju, Vedrana citira savjet koji joj je dao prijatelj psiholog: “Možda ću ipak ući u onih 0,00001%? Javila mi se moja zlobna mama. ‘Kćeri moja, uvijek si bila glupa.’ ‘Od*ebi, policajko’, rekla sam i sjetila se što mi je rekao prijatelj psiholog. Ne daj nikome da ti živi u glavi ako ne plaća rentu“. Tim riječima završava svoju objavu, pružajući si, ali i čitateljima, poruku o mentalnom oslobađanju i zaštiti vlastitog mira.
Samardžić oduševio gestom: Umjesto otkazivanja koncerta u Posušju, napravio je ovo