Mandić, Pavlović i Kos: Išli smo često kod ravnateljice, sada našu sliku drži u uredu

Učionica pa parket, Ljubuški pa Zagreb. Rukomet i život spojio je, nakon školske klupe i dresa Izviđača, Mateja Mandića (22), Miloša Kosa (22) i Ivana Pavlovića (21) i u dresu Zagreba. 

Prvi je već sada među najboljim golmanima Lige prvaka, drugi među najboljim mladim rukometašima Europe i standardni reprezentativac Srbije, treći je nedavno debitirao i za hrvatsku reprezentaciju…

– Sreli smo se prvi puta još sa šest-sedam godina, dok smo trenirali po školama. Mi rukometaši dogovorili smo se da upišemo isti razred u srednjoj ekonomskoj školi, bilo nas je sedam – prisjetio se trojac iz razreda.

Zapravo, tada još dvojac jer im se Kos priključio naknadno.

– Najprije je upisao gimnaziju, ali se prebacio kod nas na polugodištu, što zbog previše obaveza, što zbog naše rukometne ekipe.

Mandić i Pavlović, štoviše, sjedili su u klupi.

– Odmah prvog dana škole, kada nas je razrednica vidjela u zadnjoj klupi, rekla je: “Vas dvojica u prvu klupu”! Ali, kasnije smo se vratili u zadnju. Dok smo bili naprijed, prolazili smo s pet, a kasnije smo postali glavni zabavljači u razredu – kaže Pavlović, za Mandića, logično, bolji rukometaš nego učenik.

– Uh, definitivno. Kao učenik mu je bilo samo nek’ se prođe, ha, ha.

Tko je od koga više prepisivao?

– Većinom smo se mi trudili prepisivati od drugih, ispred nas su bile dvije cure pa smo od njih prepisivali – govori Mandić.

– Da nije bilo njih, ne znam bismo li završili školu – poentira Pavlović poznatim hercegovačkim humorom.

U školi su imali česte razgovore s ravnateljicom.

– Znali smo ponekad cijeli školski sat provesti s njom, razgovarali smo o o rukometu, životu… Profesorima je bilo i bolje kad nas ne bi bilo na satu, ha, ha. 

– U uredu na zidu ima i sliku nas rukometaša – otkriva Manda, koji je prvi od ovog trojca došao u Zagreb.

– Kad mi je Matej rekao, doslovno na školskom satu, da ima ponudu Zagreba, teško mi je palo. U tom trenutku nisam mogao ni zamisliti da ću mu se priključiti jednog dana – čekao je Ivano, dva puta najbolji rukometaš lige Bosne i Hercegovine, dulje vrijeme da se priključi školskom kolegi, kada je Izviđač konačno popustio.

– Bilo je vrlo neizvjesno, meni relativno i teško, ali bio sam s reprezentacijom na pripremama za OI pa sam skrenuo misli s toga. Ovdje mi je toliko dobro da mi Ljubuški zasad i ne nedostaje previše.

Na pripremama reprezentacije Balićev je imenjak, osim debitantskog nastupa protiv Francuske, dominirao u pikadu.

– Vidi se tko je išao u školu, a tko igrao pikado. Manda je dobar, ali nije mogao parirati meni i Šarcu.